Leonard Cohen
You Want It Darker
(Sony/Menart, 2016)
Nakon nedavnog odlaska njegove muze, Norvežanke Marianne Ihlen kojoj je posvetio neke najbolje rane skladbe (“So Long Marianne, “Bird On the Wire“), Cohen je sve češće počeo govoriti i o vlastitom kraju. U posljednjem pismu upućenom Marianne, u kratkom ali dirljivom i poetičnom tekstu otvoreno najavljuje skoru vlastitu smrt: “Uskoro ću za tobom.“
No, stvari uvijek valja uzeti sa zrnom soli. Na nedavnom predstavljanju novog albuma u Los Angelesu, kako prenosi Guardian, veliki je kantautor u tipično autoironičnom stilu okupljenima izjavio da je tom prigodom “preuveličavao stvari“ jer on “voli malo previše dramatizirati.“ “Namjeravam živjeti vječno”, napokon je zaključio.
Album You Want It Darker otvara naslovna tema, protkana sakralnim, himničnim ugođajem, karakterističnim za barem polovicu opusa slavnog Kanađanina. Gitare (prvog instrumenta s kojim je postigao ugled) ovdje nema niti u tragovima. Žičane je dionice Cohen odavno povukao u drugi, treći plan, ako ih uopće ima; konstrukcija zvučne slike izvire iz tmurnih klavijatura, orgulja i tipki općenito, uz gudačke pasaže koji podvlače melankoličan prizvuk. “It Seemed The Better Way“, “Steer Your Way“ i finale “String Reprise/Treaty“ dragocjeni su primjeri. Zborske aranžmane potpisuje sin Adam kojemu odlaze zasluge, ili krivnja, i za producentski dio posla.
Cohenov je glas dubok poput Tihog oceana, to je poznato. A teme – smrtnost i ljubav, romantični zanos i njegovo urušavanje, ljudska emocija s velikim “E“ – i dalje su prisutne kao konstanta jednog ne uvijek perfektnog, ali svejedno fascinantnog opusa. Baš kao i suptilna, jedva naznačena ironijska nit u stihovima što teku kao i glazba: elegantno, mirno i bez žurbe.
Možda se zbog te staloženosti svaki njegov potez urezuje u slušateljevu podsvijest poput noža. Iz albuma u album Cohen sve više zvuči kao stari ali vitalni mudrac, oboružan varljivo jednostavnim melodijama. A u svojoj jednostavnosti i autoritativnosti najboljom se čini “Traveling Light“, s ekstra dramom koja slušatelja drži prikovanog od prve do zadnje sekunde. “Leaving The Table“ također pripada boljemu dijelu njegova back kataloga.
Secirajući vlastite snove, promišljajući vlastitu osjećajnost i vlastita odskliznuća Laughing Len ukazuje i na povremene dvojbe svakog od nas – i to nije stereotip. U devet izvedbi na ploči You Want It Darker Cohen je ono što je uvijek bio: refleksivan bez ostatka. Razlika je samo u tome što se iz svakog tona osjeća još dublja rezignacija. Ranije je bio pjesnik i ljubavnik – ostao je samo pjesnik, ali vrhunski, s vatrom koju barem zasad nitko ne može utrnuti.
