End Times
Vagrant
{etRating 3.5}
Nesreće su pogonsko gorivo kreativnosti Marka Everetta „E-a“, čini se da njegovi Eelsi izdaju albume u ritmom njihove učestalosti. Bolesti i smrti u obitelji, depre i duhovna posrnuća s poantom tipa „čemu i danas ustati iz kreveta“ rezultirali su tamnim djelima. Skoro pa mazohistički „E“ je rijetko propuštao koju zraku optimizma kroz guste oblake osobnih problema i demona. 33 pjesme opsežnog introspektivnog djela iz 2005. Blinking Lights And Other Revelations, zvučale su kao svađa sa slikama iz obiteljskog albuma, otresanje prašine prošlosti sa ramena, jednom riječju, kao posljednja izjava. I stvarno, nije ga bilo četiri godine, očito išarane optimističnijim bojama. „E“ se vratio sredinom prošle godine s Hombre Lobo albumom ogoljelog rocka i jednostavnih balada. Glavna tema, ovaj puta fina i plemenita, pokrivala je područje ljudskih žudnji. Jedva da je prošlo pola godine, a Eelsi su imali spremni novi album. Prva pomisao pokazala se točnom; mora da se dogodila nesreća putem. I je, ovaj put je riječ o slomljenom srcu i svjesnosti starenja. Ona ga je ostavila i on je opet sam i ta prosta činjenica generira još more razloga za loše raspoloženje. Glazbeno, „E“ je nepogrešivo prepoznatljiv, možda čak i siroviji i ogoljeliji nego prije s obzirom da je album snimio sasvim sam u podrumu kuće na četiri kanala. End Times je pretežito prigodnog baladnog ugođaja, „E“ u samo tri pjesme odiže tempo i glas, od kojih je „Paradise Blues“ najsimpatičnija; sočni garažni rock s potencijalom hita na kakvoj college radio stanici. Eels su predvidljivi i glazbeno utvrđuju vlastito gradivo, no iskrenost im još drži cijenu.
Tihomir Ivka
