Eli Paperboy Reed
Come And Get It!
(Capitol / Dallas Records, 2010.)
Da nije omota CD-a, čak bi i okorjeli ljubitelj soula teško sa sigurnošću detektirao dva bitna momenta vezane uz album Come And Get It! Prvo, da se iza snažnog “belter” pjevanja (čitaj: iz petnih žila) ne krije neki crnoputi nasljednik Jamesa Browna ili Sama & Davea, već blijedi mladac iz Bostona.
Drugo – tu će biti jedini problem za ovih 12 vatrenih pjesama – ne bi ovu glazbu bez prethodnog znanja mogao smjestiti u 2010. godinu. Naime, produkcijski, instrumentalno i vokalno ona zvuči kao zagubljena snimka iz 1965. godine. Vrlo zabavan i strastven pjevač Paperboy Reed nije primijenio dobrodošlu fuziju moderne produkcije, novih žanrova i klasičnog soula, kao što je to već uobičajeno nakon pojave Amy Winehouse, Joss Stone, Danieala Merriweathera i sličnih imena koji su spretno zaigrali na retro kartu.
Paperboy Reed je radije ostao vjeran izvorima i odao počast čikaškom i Memphis soulu i pokušao što bliže oponašati stil srčanih emotivnih pjevača Arthura Conleya, Wilsona Picketta, Mela & Tima, Dona Covaya ili Bobbya Womacka. Glazbena patina prošlih vremena, inzistiranje na retro obrascima (omot CD-a je “vintage”, odijelo i frizura Paperboya odgovara blještavoj modi soul majstora), sve je dosljedno napravljeno da se slušatelja odvuče u svijet vrućeg soula šezdesetih.
U Eliju Paperboy Reedu ima svježine i nove snage, no pretenciozno je očekivati da će prestići klasike kao što su “Hold On I’m Coming” ili “Sweet Soul Music”. Izvrstan je interpretator i nadareni autor, no teško je reći da je dodao novu vrijednost slavnoj soul prošlosti.
