Howe Gelb
Future Standards
(Fire Records, 2016.)
Gelb neumorno radi i objavljuje albume desetljećima, još od 1980-ih, bez obzira je li riječ o bendu Giant Sand, koji je i osnovao – pa nedavno i raspustio – ili o solo projektima. Novi album, Future Standards, posve je drugačiji od svega što je dosad napravio, prije svega zato jer ga definira kasnonoćni ugođaj nalik onome što je obilježavalo i jazz standarde iz sredine prošlog stoljeća.
Dakako, i sam naslov duhovito aludira na tu priču, na razdoblje u kojemu su dominirali Frank Sinatra i ostali protagonisti onoga što se obično naziva “Velikom američkom pjesmaricom.“
Dakle, Great American Songbook preveden na jezik veterana pustinjske americane, to je u najkraćim crtama novi Gelbov stil na albumu koji je objavljen prošlog studenog, a snimljen kod kuće u Arizoni, a djelomično i u New Yorku, te u amsterdamskom studiju Fireball.
Njegovo vokalno fraziranje više podsjeća na Loua Reeda nego na opus Ol’ Blue Eyesa, ali u njegovu slučaju to može biti samo kompliment. Kasnonoćni džezirani ugođaj dekoriran je dodatnim vokalima Lonne Kelley, što upotpunjuje sliku fine, koherentne bubanj-kontrabas-klavir-vokal-martini cjeline, pogodne za konzumiranje od početka do kraja bez ijedne upadljivo slabe točke.
