Son Volt
Notes of Blue
(Thirty Tigers, 2017.)
Još od čuvenog raskola između Jeffa Tweedyja i Jaya Farrara na albumu “March 16-20, 1992“ pionirskog alt-country sastava Uncle Tupelo pa do danas, Farrar je ostao tvrdoglavo vjeran formi klasične country pjesme koju mjestimično zna provjetriti pankerskom energijom svoje izgubljene mladosti, bilo da albume snima sam ili u pratnji benda Son Volt.
A kako Farrar nije lijenčina, u posljednjih dvadesetak godina uspio je izgraditi jedan ozbiljan arhiv albuma koji jedan drugome nalikuju kao jaje jajetu.
Osmi album Son Volta “Notes Of Blue” u tom smislu predstavlja svojevrsno odstupanje od norme, ali jedino zbog toga što se, kako mu i sam naslov sugerira, žanrovski otvara prema klasičnim blues stilemima iz dvadesetih i tridesetih – naravno, u kontroliranim uvjetima, pa je polovina albuma, koji ima deset pjesama i koji traje kraće od pola sata, svejedno odsvirana u standardnom farrarovskom country-folk ključu.
Prve dvije pjesme – “Promise the World”, “Back Against the Wall” – navodno bi trebale biti o ekonomskoj krizi. “There will be danger/there will be hell to pay/light after darknes/that is the way“ pjeva, recimo, Farrar u prvoj i “All will soon be revealed“ u drugoj. Uglavnom, na cijelom albumu, koji je leksički prepun “pakla”, svjetlosti“, “duha” i “otkrivenja”, Farrarovo je pisanje toliko općenito da ove pjesme, zapravo, uglavnom ne govore ni o čemu.
Son Volt ovim povodom čine Mark Bass (bas, slide-gitara, klavir), Gary Hunt (violina), Jason Kardong (pedal-steel gitara) i Jacob Edwards (bubanj) i njihova je svirka više nego korektna, dok je Farrarov glas predvidljiv u pozitivnom značenju riječi. Stoga je jedina zanimljiva stvar s ovim albumom ta priča oko bluesa, koliko već takva priča zanimljiva može biti. I to bi moglo biti dovoljno onima koji po navici prate Farrarov rad, bilo kome drugome – jako teško.
