Kurt Vile
Bottle It in
(Matador, 2018.)
Sedmi solo album Kurta Vilea “Bottle it In” sniman je tri godine, u prolazu, odnosno tijekom Vileova profesionalnog potucanja po američkom kontinentu. Uglavnom, nešto od te kvalitete neusidrenosti prelilo se i na formalne i tematske osobine trinaest pjesama koje čine novi album, a kao zgodan sažetak može poslužiti upravo naslovna pjesma koja prelazi vremensku granicu od osam minuta.
Vile je i dalje sklon ekspanzivnom, plutajućem gitarizmu i pažljivom prekopavanju kanona američke rock glazbe za odrasle, iako je zvuk na “Bottle it In” nešto manje prozračan u odnosu na prethodne uratke – zraka, naravno, ima, ali čini se da nije toliko svjež kao nekada. Ali ova minimalna doza klaustrofobičnosti na neki je način svejedno primjerena. Jer, “Bottle It In” zapravo je kantautorsko zrcaljenje Vileovog ležernog i nepraktičnog psihološkog samoispitivanja (“Cold Was the Wind”, “Bassackwards”…) koje namjerno nije izvedeno do kraja.
Posrijedi je najintrospektivniji album Vileove karijere, sve skupa nešto slabiji od ranijih radova, ali u kontekstu cjelokupnog opusa može se govoriti o koraku naprijed. Ili barem o pokušaju da se taj korak napravi.
