LCD Soundsystem
American Dream
(DFA, Columbia; 2017.)
“And to tell the truth/Oh, this could be the last time/So here we go/Like a sales force into the night”, pjevao je James Murphy prije nešto više od deset godina na sad već kultnoj pjesmi art/disco/synthpunk sastavaLCD Soundsystema, “All My Friends”.
Jedna od najboljih pjesama nultih godina, jedan od najboljih bendova te ere progovara o prihvaćanju starenja, gubitku prijatelja i još nekim stvarima koje su se potpisniku ovih redova činile kao kapitulacija, nemoć pred svijetom prvi put kad je čuo pjesmu, a koje su mu iz dana u dan sve bliže. I tako je bilo, 2011. bend (u daljnjem tekstu James Murphy) najavljuje kako više neće nastupati i drugog aprila okončavaju svoju relativno kratku, ali veličanstvenu karijeru gotovo pa četverosatnim nastupom u njujorškom Madison Square Gardenu.
Fenomenalan koncert rezultirao je jako dobrim dokumentarnim filmom “Shut Up and Play the Hits”, ali nekako mi se čini da raspad benda nije bio doživljen pretjerano ozbiljno. Tako je i bilo, koncem 2015. se već šuškalo o tome kako će se bend okupiti da odrade nekoliko svirki. Tu je vijest popratio blago gorak okus u ustima jer nitko ne voli velikane koji će (a la Parni Valjak ili Cher) imati više oproštajnih turneja nego LP-a. Početkom 2016. Murphy najavljuje kako će novi album izaći “u neko doba u 2016.”. Iako nije govorio istinu što se vremenskog okvira tiče, govorio je istinu u vezi albuma. I tako prvi singlovi “Call the Police” i “American Dream” izlaze petog maja 2017., a album 1. septembra 2017. I koji je konačan skor? “American Dream” je najbolji album 2017. i zasigurno jedan od najboljih albuma ovog desetljeća.
“Oh Baby”, prva stvar na albumu, sublimira zvuk osamdesetih u nešto manje od šest minuta. Zarazna bass synth melodija i nježno Murphyjevo pjevušenje savršeno bi se uklopili u nešto mračniji film ljubavni film iz osamdesetih. “Other Voices” je u rangu najuspjelijih kompozicija još jednih njujorških velikana, Talking Headsa zbog nevjerojatno plesnog groovea na basu. Masivna, moćna i monumentalna “How Do You sleep?” je kamen temeljac albuma. Primordijalni bubnjevi, Murphyjevo zavijanje i zlokobna violina pretaču se u divljački bass synth nakon gotovo tri i pol minute briljantnog građenja pjesme da bi bubanj tek nakon nešto više od pet minuta uletio i natjerao vas da plešete (dosad ste samo skakali i divljali). Duhovi bendova poput Modern English (rif na gitari bolno podsjeća na “I Melt with You”) osjete se na “Call the Police” koja je ujedno i najpravocrtnija pjesma albuma. Naslovna pjesma, “American Dream”, synth-šlager kojeg krasi jedan od najboljih Murphyjevih tekstova ima nevjerojatan katarzični potencijal, a “Emotional Haircut” preziva duh Sonic Youtha i (opet) Talking Headsa dok Murphy pjeva o starijem frajeru koji se i dalje trudi djelovati mlado. Završna “Black Screen” još je jedna epska (traje dvanaest minuta) kompozicija koja je svojevrsni homage jednom od Murphyjevih idola, pokojnom Davidu Bowieju s kojim se družio i surađivao posljednjih godina. Riječ je o predivnoj tužaljci kojoj ćete se prepustiti bez strah da vas odvede na krive obale.
Da ne duljimo, “American Dream” je suvremeno glazbeno remek-djelo koje će, kao i svi albumi LCD Soundsystema izdržati test vremena. Sapienti sat.
