Lorde
Pure Heroine
(Lava/Republic)
“We’re hollow like the bottles that we drain.”
Pomalo banalan, ali lako primjenjiv stih Elle Yelich – O’Connor, kudikamo poznatije pod imenom Lorde, možemo shvatiti kao leitmotiv cijele ploče. Jelićeva (navodno je hrvatskog podrijetla), koja još nije ni punoljetna (sedamnaest joj je godina, album je izbacila sa šesnaest), objavila je jedno od najboljih prošlogodišnjih mainstream (UK Top 40) ostvarenja.
Za razliku od kataloga plastičnih pop starleta, Ella djeluje dopadljivo, njene izjave ne zvuče kao floskule, a tematika koju obrađuje na “Pure Heroine” je nešto čime se svaki srednjoškolac, brucoš ili općenito mlada osoba može povezati. Tu je pitanje otuđenosti Generacije Z (iliti iGeneracije), prepuštanje bezumnom hedonizmu i neprestana dosada, a stihovi vrve dovoljno općim mjestima da svako nađe “svoj moment” ili “svoju pjesmu”.
Pjesmom “Royals” joj se karijera zavrtjela nenormalnom brzinom, poharala je top ljestvice i s trona svrgnula Miley Cyrus i dežurne hitotvorce. Muzički gledano “Pure Heroine” je sasvim ugodan i više nego solidan. U pitanju je nježni, srednjostrujaški electro s relativnom plesnim beatovima iznad kojih leluja nevjerojatno sladak vokal Lorde. Nešto kao slađa, manje dramatična i pristupačnija Florence + the Machine s dovoljnom dozom potencijalnih hitova poput “400 Lux”, “Team”, “Glory and Gore” (s dosta upečatljivim, gotovo pa lucidnim stihovima: “glory and gore go hand in hand/ that’s why we’re making headlines”) i (očito) “Royals”.
Lorde trenutno fino hoda utabanim putem srednje struje, zanimljivo bi bilo vidjeti da s drugim albumom malo skrene s puta i napravi nešto manje ziheraški. Solidan album i izvrstan debut s obzirom na godine. Ljubitelji zvuka slobodno neka dignu ocjenu za pola zvjezdice.
