Lucinda Williams
Stories from a Rock N Roll Heart
(Highway 20 / Thirty Tigers, 2023)
Na životnost stare i pomalo otrcane izreke ‘što te ne ubije, učini te čvršćim’ s vremena na vrijeme podsjete nas oni koji doista dožive neku vrstu tjelesne ili mentalne traume. Traume koja u čovjeku pokreće, prema tvrdnjama znanstvenika, neku vrstu unutarnjeg umnog “treninga” koji ga ojača i pripremi za iduće izazove. O svemu tome mogla bi nas podučiti i Lucinda Williams čiji bi se posljednji album, Stories from a Rock N Roll Heart, mogao “iščitavati” u autoterapeutskom ključu, kao dio procesa ozdravljenja nakon što je u studenom 2020. doživjela moždani udar. Bolest ju je privremeno onesposobila (gitaru je, primjerice, morala početi učiti iznova), ali ne i onemogućila u onome što čini najbolje: u skladanju, sviranju i pjevanju glazbe na razmeđu americane, bluesa, country and westerna i južnjačkog rock and rolla. I sve to s pankerskim pristupom i snažnom poetskom notom; nije čudno da krugu njezinim obožavateljima pripadaju i Bob Dylan i Bruce Springsteen.
Na novom, petnaestom studijskom ostvarenju, prvom nakon trogodišnje autorske stanke, Springsteen joj se pridružio u pjesmi “New York Comeback.” No album u cjelini rezultat je suradnje sa suprugom (ujedno i koproducentom) Tomom Overbyjem koji je supotpisao svih deset skladbi. S obzirom na “povratnički” karakter albuma, prva je ne slučajno naslovljena “Let’s Get the Band Back Together.” Nakon uvodnog nonšalantnog gitarističkog rifa u stilu Keitha Richardsa slušatelj očekuje da će se umjesto njezinog pojaviti Jaggerov vokal, ali Williams je svoje utjecaje, čak i onda kad su očiti, uvijek znala pretočiti u osoben i autentičan autorski iskaz.
Premda je i naslovna tema podjednako ili tek za nijansu manje zarazna u svojoj primarnoj rock-energiji, autorica je, po običaju, posebno sugestivna u baladama ili sjetnijim brojevima u srednjem tempu. Osobito su dojmljive “Last Call for the Truth” i “Where the Song Will Find Me”. Ili pak “Jukebox”, country & western elegija koja o usamljenosti, vjerojatno najstarijem žanrovskom motivu, progovara na karakteristično bolan Lucindin način, nikad bez stopostotnog emocionalnog angažmana. Album sadrži i dvije izravne posvete – Tomu Pettyju u “Stolen Moments” te Bobu Stinsonu, posrnulom suosnivaču i gitaristu Replacementsa, u pjesmi “Hum’s Liquor”. Prateći vokali njegova mlađeg polubrata i kolege iz bivšeg benda, Tommyja Stinsona, priču podižu na još realističniju razinu.
Williams je dugo na sceni – prvijenac Ramblin’ On My Mind objavila je još 1978. za renomiranu specijalističku folk etiketu Folkways Records. U toj kolekciji blues/folk obrada lako je identificirati njezina ishodišta. Nakon toga vodila je mukotrpnu i tešku, katkada isprekidanu karijeru koja je bez obzira na zastoje (naročito tijekom osamdesetih) rezultirala konzistentnim i kvalitetnim opusom. Nakon oporavka od moždanog udara najprije je u travnju 2023. objavila memoare Don’t Tell Anybody Secrets I Told You („evokativan osvrt na njezin izniman životni put“), a potom i album Stories from a Rock N Roll Heart. Njime, istina, nije u potpunosti dosegnula visine nekih starijih remek djela poput Car Wheels on a Gravel Road, ali je još jednom podsjetila na staru činjenicu: s čeličnom ustrajnošću, neiscrpnom strašću i nesvakidašnjim talentom, Williams pripada glazbenicama u koje se uvijek, i u najtežim okolnostima, možete pouzdati.
