Oh Sees
Face Stabber
(Castle Face, 2019.)
5U koji god žanr uplivali, psihodeliju, prog rock, punk rock, krautrock ili glam rock, John Dwyer i Thee Oh Sees/Oh Sees/OCS (ili kako god da se tom prilikom nazivali) uvijek zvuče prepoznatljivo. U dvadeset i drugom albumu u isto toliko godina konačno moramo priznati da bi bend trebao odahnuti.
Već su na prošlogodišnjem “Smote Reverser” zvučali poprilično bezidejno i samozadovoljno, a na “Face Stabber” to poprima sasvim nove razmjere s nemaštovitim jam sessionima, pretjeranom upotrebom wah pedale, predugim pjesmama i mjestimice nepotrebnom uporabom orgulja i syntheva. Album traje gotovo osamdeset minuta. Od toga se najmanje trideset minuta moglo izrezati s obzirom da je riječ o repeticiji bez svrhe, klimaksa, katarze ili najmanje promjene u dinamici.
Prva pjesma, “The Daily Heavy”, počinje zvukom gumene igračke, zatim upada repetitivna ritam sekcija, kozmički rifovi natopljeni wah pedalom i Dwyerovo mumljanje. Bend se pomalo poigrava s dinamikom i tempom; nedovoljno da bi opravdali gotovo osam minuta nesuvislosti. Na trenutke iskupljenja nailazimo na pjesmama poput “Face Stabber” i “Scutom & Scorpius”. “Face Stabber“ je sumanuta baraža masivnih rifova, dok je “Scutom & Scorpius” kozmička prog rock epopeja od četrnaest i pol minuta koja je jednostavno toliko ridikulozna da je genijalna.
Album, nažalost, jednostavno posjeduje premalo takvih trenutaka da bi ste mu se vratili više puta. Prog rock pretjerivanjem Dwyerov bend postaje sve ono protiv čega stoje punk i garažni rock (kad se izvede na pravi način): samozadovoljan, dosadan i pompozan.