Queens of the Stone Age
In Times New Roman...
(2023, Matador Records)
Ono što se najprije može uočiti kod novog albuma Queensa njegova je primarna ogoljenost – ne toliko u zvuku, više u pristupu radnoj strategiji. Snimljen je u razmjerno stabilnoj peteročlanoj formaciji, što znači da je Homme ekipu napokon uspio učiniti koliko-toliko održivom (premda ostala četvorica doista funkcioniraju samo kao solidni izvršitelji radova). Ali ovoga puta nema ni slavnih gostiju, jer je osim nekoliko pratećih vokala u uvodnoj “Obscenery”, angažiran tek iskusan gudački kvartet pod vodstvom violinista Erica Gorfaina (njihova uklopljenost u zvučni zid najbolje se može provjeriti u izvrsnoj “Time & Place”). Produkciju također potpisuje sâm bend.
Takav reducirani pristup nije slučajan s obzirom na to da su pjesme iznikle iz Hommeovih unutarnjih turbulencija. Posve je jasno da je In Times New Roman… njegov najosobniji i najintimniji album pri čemu “intimnost”, naravno, ovdje ne podrazumijeva kolekciju melankoličnih ispovjednih balada. Upravo suprotno. Zvuk je nemilosrdan i surov, i prošaran tamnim nijansama, kao da dolazi iz najdubljeg mraka. U tom kontekstu logično je da su stihovi napisani iz perspektive nekoga tko vodi teške osobne bitke. “Da biste se suočili sa svojim demonima, trebate ih najprije osloboditi”, kaže Homme u grandioznom devetominutnom finalu “Straight Jacket Fitting”. S druge strane, “Paper Machete” ostavlja dojam izravnog napada na bivšu suprugu s kojom dulje vrijeme vodi ogorčene javne bitke.
U mirnijim trenucima poput “Carnavoyeur” Homme najednom poprima vokalne stilizme britanskog art-rocka na tragu Davida Bowieja, no to nije ništa novoga. Mnogo je tipičnija “Emotion Sickness”, primjereno naslovljeni singl u kojem se njihov škriputavi hard-rock sudara s melodioznim falsetom (koliko visoko odlazi Hommeov glas može se provjeriti i u dramatičnoj “Sicily”). U cjelini, In Times New Roman... Queensima neće osigurati mnogo novih poklonika – radi se o njihovom najmanje prohodnom i vjerojatno prijelaznom ostvarenju. No, to je više neutralna opaska nego primjedba. Katkada je i to potrebno da bi se jedan od najpostojanijih i najžilavijih bendova na sceni riješio nakupljenih emocionalnih tereta i krenuo dalje.
