The Black Eyed Peas
The Beginning
(Interscope/Universal Music )
S albumom Elephunk prije 7 godina bend iz Los Angelesa fino je balansirao na razmeđi inteligentnog popa i organskog hip-hopa s tendencijom istraživanja novih područja. Istina, bilo je već tada naznaka (grozomorni singl “Where Is The Love” s Justinom Timberlakeom), da će se za proboj na vrhove ljestvica poslužiti hibridno-saharinskim poskočicama, no nije bilo za očekivati da će to postati pravilo.
U međuvremenu, frontmen will.i.am kao producent i autor u matičnom bendu postao je jedan od glavnih krivaca što je komercijalni američki hip-hop počeo baštiniti italo disco kao neku vrstu avangarde. Pa ljestvicama vladaju tipovi koji izrepaju par kartica teksta, zapjevaju u refrenu, a pozadinu ispunjava jeftini plesni ritam, malo agresivniji od onog što su osamdesetih radili Modern Talking ili Samantha Fox s nešto novih studijskih trikova i modernijim bitovima two-stepa i sličnih izvedenica plesne glazbe.
The Beginning nastavlja tamo gdje je album The E.N.D. prije dvije godine započeo i to nije baš najbolja vijest. Melodije su još infantilnije, “zaključane” na disco ritmu, ponekad zvuče kao video igrice ili polifone mobitelske melodije na koji su dodani iritantno sintetski vokali, s namjerno istaknutom uporabu Auto-tune procesora koji pegla nepravilnosti i dođe kao vokoder. Da bi pjesmuljci ušli brže u uho na strateška mjesta inkorporirani su sampleovi “(I’ve Had) The Time of My Life” Jennifer Warnes iz “Prljavog plesa”, “Give It Up” KC and the Sunshine Banda i “My Forbidden Lover” grupe Chic.
Proračunata, pomodna, bezvrijedna glazba za djecu prema kojoj spomenuti originali djeluju ozbiljno kao Bethoveen. Na Elephunku Black Eyed Peas su pjevali “Let’s Get Retarted”. Na The Beginning su to i sproveli u djelo.
Tihomir Ivka
