Viagra Boys
Welfare Jazz
(Year0001, 2021.)
Štokholmska post-punk ekstravaganca Viagra Boys već se prvim albumom, “Street Worms”, uspostavila kao jedno od najzanimljivijih novih pojava glazbe takozvane alternativne, maltene underground provenijencije. Švedski ikonoklasti vješto balansiraju između satire i, u nedostatku bolje riječi, pretjerivanja.
Bave se pitanjima rase, klase, toksičnog maskuliniteta i sve to u maniri duhovnog prethodnika Marka E. Smitha i the Falla: britko, duhovito, ali kolažno i gotovo pa dadaistički na trenutke. Dovoljno je pogledati snimke njihovih nastupa uživo kako bi se shvatilo da je riječ o potencijalno fenomenalnom bendu. Amfetaminski furiozni i nevjerojatno usvirani, Viagra Boys zvuče opasno, opasnije od Iceagea ili bilo koga u žanru rasklimanog post-punka.
“Welfare Jazz” nastaje, riječima frontmena Sebastiana Murphyja: “Tijekom dugogodišnje veze kad sam se previše drogirao i bivao šupkom” i naravno, sve je to shvatio dok je bilo prekasno.
Snažne, utegnute dionice ritam-sekcije, distorzirani bas i precizno bubnjanje, buka gitara i saksofona i moćan Murphyjev glas, negdje između urlika i režanja, čine nevjerojatno potentnu kombinaciju. Punkerskom senzibilitetu usprkos, švedskim post-punkerima polazi za rukom stvoriti itekako plesne kompozicije, iako ove pjesme više spadaju u napuštene hangare i tvornice kakvog ravea gdje ispijene figure teturaju i trude se koliko toliko u ritmu plesati. “Ain’t Nice” funkcionira kao svojevrsna deklaracija gdje se bend poigrava faux mačizmom koji savršeno pristaje uz Sebastianov moćan vokal, na “Toad” vidimo neposredan utjecaj maloprije spomenutog, pokojnog Marka. E. Smitha u vidu recitacije i repeticije. Na neočekivan trenutak nailazimo na nježnoj synthpop pjesmi “Creatures” čijoj blagoj melodiji tekst udara žestoki kontrapunkt opisujući pritom postindustrijsku pustoš. Posljednje dvije pjesme, “In the Country” i “In Spite of Ourselves” neodoljivo podsjećaju na kultne Country Teasers. Obje pjesme nevjerojatno uspješno spajaju post-punk i country pritom tvoreći suludi, ali i neobično simpatični pastiš.
Album je mogao biti fokusiraniji, ali Viagra Boys demonstriraju nevjerojatan, sirovi talent koji će, ako imamo sreće, rasti, a momci će se pridružiti bendovima poput Idles i Fat White Family na trenutno panteonu odvaljenog post-punka.
