Waco Brothers
Going Down In History
(Bloodshot Records, 2016.)
Na izdanjima čikaške grupe Waco Brothers punk i country sustavno se križaju već punih dvadeset godina. I to ne samo formalno, već i tematski – ozbiljna, inteligentna političnost prvog s odmetničkim i melodramatičnim odnosom prema svijetu i životu drugog, otprilike prema principu, kako je to netko jednom prilikom zgodno napisao, “malo Casha, malo Clasha”.
U karijeri ovog sjajnog benda intenzivan ritam svirki je konstanta, ali posljednji studijski album objavili su prije više od jednog desetljeća. (U pitanju je sasvim solidna ploča “Freedom and Weep” iz 2005. godine).
Međutim, deset pjesama koje su Jon Langford i Dean Schlabowske izbacili na novom albumu “Going Down In History” zvuče kao da je “Freedom and Weep” mogao biti napisan i objavljen i prije nekoliko mjeseci.
A kada su posrijedi Waco Brothers takva je konstatacija, naravno, jako dobra stvar. Dakle – tu je deset čvrstih, kompaktnih, pametnih, zaokruženih i nepretencioznih roots-rock komada, od kojih svega tri prebacuju vremensku granicu od tri minute. Album otvara stvar “DIYBYOB” u kojoj Schlabowske zaključuje: “You can’t kill us/We’re already dead.” Također, i središnjim dijelom albuma dominira razmjerno pesimistična slika svijeta (“Building Our Own Prisons”, “Receiver”).
Ali kada se pret-pretposljednja stvar na albumu zove “Going Down History” i kada album zatvara obrada pjesme “Orphan Song” teksaške kantautorske legende Johna Dee Grahama malo toga ostaje nejasno – prava receptura je ona stara, a poraz nikada nije konačan, poručuje bend koji s političkim samopozicioniranjem nikada nije imao niti najmanjih problema.
