Wolfmother
Cosmic Egg
(Mogular Recordings / Universal Music)
Wolfmother su trio iz Australije, prije tri godine probili su se na internacionalnu scenu obećavajućim hard rock debijem. U međuvremenu su izdali priopćenje slično onima brakorazvodnim: “razilazimo se zbog nepomirljivih osobnih i glazbenih razlika”, no čupavi pjevač-gitarist Andrew Stockdale ubrzo okuplja novu ekipu pod istim imenom i drugi album s 12 pjesama je pred nama.
Riječ je uglavnom o pravolinijskom hard rocku od tri akorda o kojem je teško napisati više od tri rečenice. Stil je ostao isti, glasovno je Stockdale na pola puta između Ozzya Osbournea i Roberta Planta, rifovi su jasni i masni, čak i moderni (čuje se i prizvuk opakog baratanja gitarom neprikosnovenog Jacka Whitea), ali ništa tu nema što bi se moglo nazvati inovativnim ili signifikantnim, samo se utvrđuje već mnogo puta oprobana formula.
Novih bendova ovakvog zvuka nema previše, pa se levitiranje Wolfmothera između prosječnosti i solidnosti ne može uzeti kao apsolutno zlo. Ima i par bisera i svi su zgurani na sam kraj; deveta “Pilgrim” sadrži nešto proto-punk Stooges ostavštine, deseta “In The Castle” puna izmjena ritma, prošarana nešabloniziranim solo dionicama podiže razinu adrenalina, a zaključna “Violence Of The Sun” s fino iskorištenom Hammond klavijaturom lako bi se prodala pod bolje dane Supergrassa.
Do određene točke, točke kad odvrnuti Gibson podsjeti da je domaći teren Wolfmothera ipak teški rock.
