Svojevremeno je cijenjeni kritičar Rolling Stonea David Fricke ustvrdio kako su Gang Of Four “najbolji politički motivirani rock’n’roll bend na svijetu”.  No nije njihov marksizam bio faktor koji ih je prometnuo u jedan od bendova kojeg kao motivaciju ističu mnoge današnje zvijezde, od Stipea iz R.E.M.-a, preko Fleae iz Peppersa i Cobaina iz Nirvane, do situacije kad su se pojavili Franz Ferdinand i cijeli val post-punk preporoda, kad je ime Gang Of Four iskakalo iz svake rock-paštete. Unikatna ritam sekcija, punk za ples, staccato stil sviranja gitare Andya Gilla bili su elementi svježeg izričaja u odnosu na troakordnu jednostavnost punka, koji su ostavili snažan dojam na kasnije generacije rockera iščašenijih ideja.