Nakon brušenja talenta u crkvenim zborovima rodne Philadelphije, s 16 je već imala ugovor Jive Recordsa i snimljen album, no stvari su krenule krivo jer su ljudi u kompaniji odlučili da ga ostave u bunkeru. Nad pjevačku karijeru nadvio se tamni oblak, no procvjetala je ona autorska. Jazmine Sullivan potpisala je veliki hit “Say I” Christine Milian, slijedili su poslovi za R&B zvijezde u usponu Monicu i Jennifer Hudson. 2008. za svoj debi napisala je sve pjesme, dobro kotirala na ljestvicama i zaradila čak sedam Grammy nominacija.

S punim samopouzdanjem krenula je u konstrukciju drugog albuma Love Me Back koji je pravi vatromet inteligentnog, prirodnog R&B-a. U izvanredno pogođenoj ravnoteži između modernih studijskih trikova i retro zvuka, pjesme su bogato aranžirane, ali ne i kičaste, magnetično privlačne u svojoj izvanvremenosti. No ima još nešto bolje od  nadahnute glazbe i svirača s očito finim razumijevanjem zadatka koji je pred njih postavljen. Glas Jazmine Sullivan strši snagom i karakterom iz R&B prosjeka. Ona nije zgodna lutkica čiji glas je provučen kroz Auto-tune procesor koji ga učini tehnički savršenim, ali izgubi emociju koju Jazmine ima.

Ona to radi iz petnih žila, glas joj je topao, mrvicu hrapav, prirodan i sve što izusti djeluje iskreno.  U “10 seconds”, jednoj od najboljih soul pjesama poslije detroitskog soula šezdesetih i sedamdesetih, kad Jazmine čovjeku koji joj je slomio srce broji deset sekundi da nestane iz njena života, ne može se pomisliti ništa drugo nego da ova žena misli ozbiljno. I nudi srce na pladnju. Jaka stvar, jaka ploča. 

Tihomir Ivka