Iako su najpoznatiji po obradama poznatih djela klasične, jazz, rock i pop glazbe, članovi sastava The Bad Plus: pijanist Ethan Iverson, kontrabasist Reid Anderson i bubnjar David King, oduvijek su izvodili i vlastite.
Boško Jović - Buđenje
Gitaristički jazz kojeg predstavlja Boško Jović je dopadljiv, pomalo apstraktan, ali i jasno vezan uz etnos. Rođen u Zenici, glazbenik je završio studij gitare u Sarajevu i od tada djeluje uglavnom u Europi u najrazličitijim formacijama i projektima od kojih svakako treba izdvojiti rad na filmskoj glazbi, ali i komorne sastave s kojima je uspješno nastupao.
The Growlers – Chinese Fountain
The Growlers su kroz proteklih osam-devet godina nametnuli kao jedan od zanimljivijih psihodeličnih surf bendova zbog njegovanja lo-fi garažne estetike i melankoličnog, heroinskog vokala Brooksa Nielsena.
Jackson Browne – Standing In The Breach
Browne je 9. listopada 2014 napunio 66 godina, no umjesto povlačenja u zasluženu mirovinu rođendan je odlučio proslaviti radno – novim studijskim albumom Standing In The Breach. Prvim u šest godina koliko je prošlo od prethodnika Time the Conqueror.
Xaxaxa – Sami Maži i Ženi
U posljednjih je nekoliko godina makedonski punk-rock kolektiv Xaxaxa prešao itekako dug put, i pritom ne mislim isključivo na njegove članove pri dvojnoj registraciji kod starije sestre, jednako tako odličnih Bernays Propagande s kojom redovito na turneji proputuju pola (Zabranete) planete; već su kao samostalni kolektiv izašli iz mnogih mentalnih ladica koji su ih često – i dakako neopravdano – titulirali kao tek nešto više od usputne razonode.
Eagulls – Eagulls
Nije pretjerana izjava ako kažemo kako otočki rokenrol trenutačno aparati održavaju na životu. Da, postoje trzaji života u vidu bendova poput Horrorsa (a to samo ako rokenrol shvaćamo u najširem mogućem smislu) ili mlađih nada poput The Wytches, ali je generalno stanje kritično.
Tom Petty & the Heartbreakers – Hypnotic Eye
Bio sam blago šokiran nakon što sam nekoliko puta preslušao posljednji album starog Toma Pettyja koji se zove “Hypnotic Eye”. Ne toliko solidnom kvalitetom pjesama koje se na njemu nalaze – bilo bi, na kraju krajeva, prilično glupo očekivati išta manje od čovjeka koji je u svojoj karijeri napisao neke od najboljih američkih pjesama u posljednjih četrdesetak godina – koliko Pettyjevom sposobnošću da danas s lakoćom zvuči ovako smisleno, konkretno, pametno i nepretenciozno i … jedinstveno, nažalost.
John Grant with BBC Philharmonic Orchestra – Live In Concert
Kombinacija pop ili rock postave i velikog orkestra višekratno je iskušana na pozornicama diljem svijeta i ona nije osobita novost. Još od konca šezdesetih (i ranih sedamdesetih), odnosno od progresivnih ili hard rock pojava kao što su Deep Purple, Moody Blues i Procol Harum, pa do suvremenijih izvođača poput Metallice, rock glazba je iskušavala načine da djela izvorno pisana za mali sastav ugradi u opsežnije klasičarske forme.
Nikol, Luka & Vedran – “…and who are you?”
Blagi predah koji je doživio ovaj prošlogodišnji (ovogodišnji?) val kantautorske scene u regiji dao je mjesta, kako ponekim imenima koja su prolazila ispod radara, tako i novookupljenim sastavima da malo “prodišu” i pokušaju doći do svojih petnaest minuta slave.
Iceage – Plowing Into the Field of Love
Momci iz Iceagea izlaze iz puberteta. Kraj jedne ere se kod njih manifestirao na dva načina. Kroz vizualni identitet i novi glazbeni senzibilitet. Više ne liče na maloljetne delinkvente koji se furaju na huligansku modu i briju na nihilizam nakon što su pročitali tri Nietzscheova citata. I to im je prva dva albuma pristajalo.
