Nostalgijom obojena žudnja za nekim jednostavnijim načinima života – to je nedvojbeno jedan od postojanijih popularnih mitova koji u zadnjih stotinu i pedesetak godina natapa američku svakodnevnicu.
Damien Rice – My Favourite Faded Fantasy
Kad je početkom 2002. debitirao odličnim albumom O, suvremeni kantautorski izraz u Damienu Riceu dobio je jednog od emotivno najbrutalnijeg i vjerojatno najiskrenijeg glazbenika.
The Gaslight Anthem – Get Hurt
Kada sam pisao o nedavnom koncertu Gaslight Anthema u zagrebačkoj Tvornici, naglasio sam kako se tranzicija koju je zvuk ovih punk-rockera doživio kroz godine ironično može usporediti s odlukom frontmena Briana Fallona da proda robusni Dodge Challenger s kojim se koćoperio po Asbury parku, i zamijeni ga Volkswagen monovolumenom.
Diarrhea Planet – Aliens in the Outfield EP
Diarrhea Planet je, pročitao sam negdje u bespućima interneta, ili najbolje ili najgore ime za bend, ovisno o zrelosti. Bilo kako bilo, nekima je upao u slušni kanal 2011. (iako im je EP “Aloha” već prikupio mali broj sljedbenika već 2009.) svojim debitantskim albumom “Loose Jewels” na kojem smo naišli na zanimljivu kombinaciju pitkog punka, gitarističkih bravura, grubih vokala i briljantnih refrena.
Big Star – Live in Memphis
U nekom intervjuu iz prve polovine sedamdesetih čiju je snimku moguće pogledati na Youtubeu Lester Bangs govori o tome kako je, već tada, sasvim izgledno da će sedamdesete ostati upamćene kao uvjerljivo najdosadnije, najmanje dinamično desetljeće u povijesti popularne glazbe.
Counting Crows – Somewhere Under Wonderland
U vrijeme prva dva albuma Counting Crows su zvučali poput osuvremenjene fuzije ranog Vana Morrisona, The Banda, R.E.M.-a, Rolling Stonesa i grupe Pearl Jam.
Mogwai – Music Industry 3. Fitness Industry 1.
Kada pričamo o škotskim post-rock divovima iz Mogwaija i njihove aktivne diskografske 2014., teškog srca moram konstatirati kako mi je “Teenage Exorcist”, prvi singl s najnovijeg im EP-a, “Music Industry 3. Fitness Industry 1.”, praktički kvalitetom nadmašio cijeli album “Rave Tapes” s početka godine.
Artan Lili – Artan Lili
Artan Lili debitirao je koncem 2012. pjesmom “Džoni” (koja je misteriozno izostavljena s albuma). Nevjerojatno kul (kasnije je dobila i nevjerojatno kul spot) pjesmom sa snažnim grooveom, dobrom produkcijom minimalističkog bubnjanja, odličnim zvukom gitare i fenomenalnim tekstom koji je lako klizio jezikom.
Pink Floyd – The Endless River
O londonskom kvartetu koji je krajem šezdesetih prekrojio sliku popularne kulture najslikovitije govori događaj otprije nekoliko godina. Naime 2010. u sudskom okršaju s vlastitom diskografskom kućom EMI, članovi Pink Floyda uspjeli su ishoditi zabranu digitalne prodaje svoje glazbe u formi pojedinačnih pjesama. Razlog?
Benjamin Booker – Benjamin Booker
Debitantski album ovog dvadesetpetogodišnjeg afroamerikanca porijeklom s Floride (Tampa Bay), koji je svirački zanat izučio u New Orleansu, podigao je dosta prašine, barem u onim krugovima koji još uvijek pokazuju određeni interes za tradicionalnije orijentirani dio suvremene američke glazbene produkcije.
