Rock recenzije

Jedanaest je godina prošlo od prvijenca The Charles C. Leary kojim se Devendra Banhart etablirao kao najneobična svježa pojava na globalnoj sceni. Sedam studijskih projekata kasnije, njegov je ugled – nakon kreativnih vrhunaca obilježenih ostvarenjima Nino Rojo, Cripple Crow i Smokey Rolls Down Thunder Canyon – ponešto ‘stanjen’: naime, Banhart se pomalo utopio u moru novopridošlih imena koja na sličan način istražuju podžanr koji je upravo on pomogao oblikovati – freak folk.

Čini se da je u zadnjih nekoliko godina postalo profitabilno biti kantautor. Etiketa folka, tj. indie-folka pojavljuje se sve češće,  i to čak i u regionalnim okvirima. Nažalost to prečesto ostane na razini tandrkanja po akustičnoj gitari, nemaštovitih progresija i prosječnih vokalnih sposobnosti.

Shine! Shine! Shine!˝, treći album riječkih My Buddy Moose, službeno je objavljen – iako bi možda prikladnije bilo napisati objavljivan – prije nešto više od mjesec dana, najprije na internetu, a zatim na vinilu i CD-u. Ipak, cijela priča nekako je privedena kraju na najbolji mogući način – dvjema svirkama u Srbiji i fenomenalnim zagrebačkim koncertom u prepunom Vintage Industrial Baru.

Yeahsi su se pojavili u najbolje moguće vrijeme za gitarističku muziku. Bilo je to vrijeme kad su the Strokes, the Libertines, White Stripes i Black Rebel Motorcycle Club ubrizgali dozu adrenaline u srce rokenrola.

Otkad je sredinom devedesetih stupio na globalnu rock scenu, kalifornijski kantautor Ben Harper sažimao je tri mentaliteta: suvremeni (alt-rockerski, odnosno jam-bendovski) i onaj ‘klasičan’, formiran na kolektivnom opusu njegovih ključnih utjecaja.

Gitarista Red Hot Chili Peppersa gotovo je suvišno predstavljati. Posjeduje iznimno prepoznatljiv zvuk gitare i za razliku od ostatka benda vrstan je kompozitor. Ali ne na ovom albumu. Naslov albuma bi se bez problema dao prišiti Mars Volti, a mjestimice i muzika.

Nadarenom sintezom južnjačkog soula i tradicionalnih rock’n’roll formi, izvedenoj uz nevjerojatno samopouzdanje i gotovo naivnu iskrenost, Alabama Shakes skrenuli su nešto pažnje na sebe istoimenim EP-om još 2011. godine.

Gaslight Anthem su već s prvim snimljenim materijalom (album ‘Sink or Swim’) postali snažno ime na svjetskoj glazbenoj sceni. Usporedbe s Clashom i Springsteenom držale su vodu, a momci na čelu s Brianom Fallonom su svakim novim uratkom opravdavali svoj status jednog od najboljih istinskih rock & roll bendova.

U neka davna vremena Morrison je bio najemotivniji bijeli pjevač na sceni, i jedan od najsuptilnijih autora na razmeđi soula, folka, bluesa, countryja i rocka. No vrijeme vokalnih bravura i kreativnih inovacija odavno je prošlo; Van ‘The Man’ danas zvuči tvrdo i tvrdoglavo, mrzovoljno, profinjeno i autorski rutinirano. Ukratko – svakako.