Godina koju smo svježe ispratili će ostati upamćena kao jedna od najplodnijih po pitanju regionalne glazbene scene unazad, bez pretjerivanja, posljednjih desetak godina. Prostor bivše države obiluje kvalitetnim imenima u gotovo svim žanrovima, a napretkom produkcije – kao i samih ambicija novih i starih kolektiva – neka od prošlogodišnjih izdanja slobodno možemo bez ikakvog srama i pretjerivanja plasirati u svijet.
Rock recenzije
Howe Gelb – The Coincidentalist
˝Welcome to the desert/ it’s becoming increasingly more expensive˝ veli Howe Gelb na početku pjesme ˝Vortexas˝, prve stvari na njegovom novom albumu ˝The Coincindentalist˝. Kome je točno ova dobrodošlica namijenjena nije sasvim jasno, ali izgleda kao da ju je Gelb u prvom redu namijenio samome sebi.
Neil Young – Live At The Cellar Door
Posljednjeg dana u kolovozu 1970. Neil Young objavio je jedan od ključnih i najomiljenijih albuma u tada već zapaženoj, ali još uvijek ne posve razbuktaloj karijeri – After The Gold Rush. Tri mjeseca poslije održao je tri nastupa u washingtonskom…
Yuck – Glow & Behold
Yuck, londonski indie rock kolektiv nas je svojim debitantskim self-titled izdanjem iz 2011. oduševio do te mjere da smo već pokopanu britansku rokenrol scenu, opustošenu plagiranjem, neinventivnošću i očajno nemuštim recikliranjem raspalih glazbenih tendencija ponovno odlučili prigrliti i dati joj još pokoju šansu.
Arcade Fire – Reflektor
Svi koji su proteklih tjedana ostali očarani singlicom “Reflektor”, a kasnije i nešto manje zaraznom (ali ipak teško odoljivom) pjesmom “Afterlife”, mogli bi ostati zbunjeni cjelinom koju dvije skladbe predstavljaju. Dvostruki album koji je zamalo mogao stati i na jedan CD najambiocioznija je dosadašnja postaja grupe, u to nema sumnje.
Van Morrison – Moondance Box
Prije pet godina Van Morrison je u suradnji s izdavačkom kućom Polydor započeo reizdavanje svojeg back kataloga, no nakon prvih nekoliko izdanja stvar je zapela – vjerojatno je eksplozivna, nekomunikativna narav irskog barda zaustavila čitav proces. No dva epohalna rana solo albuma iz njegove diskografije posjeduje kompanija Warner.
Arctic Monkeys – AM
Od klasičnog smušenog britpop izgleda do kokotice i kožnjaka, od Sheffielda, preko oceana do Joshua Tree i Los Angelesa, od instant indie klasika do stadionskih ambicija i otvaranja Olimpijskih igara, Arctic Monkeys preobrazili su se u jedan od najvećih bendova unazad petnaest, dvadeset godina. Sredinom prošlog desetljeća, krajem 2005, plesnim podijima diljem Europe vrtila se “I Bet You Look Good on the Dancefloor”.
Mazzy Star – Seasons of Your Day
“Fade Into You” od Mazzy Star je uz “Misguided Angel” Cowboy Junkiesa vjerojatno jedna od najdepresivnijih pjesama čije preslušavanje na repeatu vrlo vjerojatno može rezultirati potištenosti tolikih razmjera da se pokrijete dekicom do nosa i danima ne ustanete iz kreveta.
Manic Street Preachers – Rewind The Film
Od svih legendarnih bendova te Britpop ere devedesetih, Manic Street Preachersi su možda i najbolje izdržali “test vremena” i turbulentne godine koje obilježe svaki kolektiv. Kroz konstantne promjene, igre s aranžmanima i žanrovska lutanja, svaki novi album ovih velških majstora kao da je u neku ruku djelo različitih bendova.
Willis Earl Beal – Nobody Knows
Zanimljiva životna, a i profesionalna priča isplela se oko imena Willis Earl Beal. Miljenik kritike i male ali odane publike, i po svemu posebna osobnost, tamnoputi Beal rođen je u Chicagu, a u dvadesetim godinama odlazi u vojsku u Missouri, odakle biva otpušten zbog zdravstvenih problema.
