Bonnie
Lie Down In Light
(Drag City)
Mag produkcije i još koječega Steve Albini objasnio je jedinstveni pristup procesu snimanja albuma Willa Oldhama, alias Bonniea “Princea” Billya. “On ne uvježbava. Izabere ljude s kojima će snimati album neposredno prije ulaska u studio, svatko svira po vlastitoj intuiciji. Takva je glazba konstantni rizik, mogućnost da se slabosti pokažu velika, ali se tako mogu uhvatiti spontani momenti genijalnosti na koje se može zaboraviti ako prije vježbate.”
Upravo ove rečenice motaju se konstantno po glavi uz slušanje Bonnievog osmog albuma pod ovim imenom (prije je izdavao albume pod Palace Brothers, Palace Music i Palace Songs). Neposrednost mu je jaka strana, kao da se društvo raspoloženih i nadarenih glazbenika našlo na trijemu u smiraj dana i zasviralo dobri stari country, ali ne onako “udri brigu na veselje”, već gotovo akademski promišljeno i tankoćutno. Autorski, čovjek čije se pjesme dohvatio i veliki Johnny Cash (I See Darkness), još je jednom u dugom nizu visokokvalitetnih uradaka pokazao konstantnost forme, upotrijebio svoj krhki glas i predanije negoli je to prije bio slučaj.
Will Oldham je dobro ukopana tajna alternativnog countrya, glazbenik koji nikad nije bio niti će postati velik u komercijalnom smislu, ali će i s “Lie Down In Light” sladoskuscima zagrijati srca.
