Danzig
Deth Red Sabaoth
(The End Records, 2010.)
Šest je godina trebalo Glennu Danzigu da zgotovi novi album, deseti u karijeri Deth Red Sabaoth, mračnu kolekciju teških, sporih metal stvari koji po mnogo čemu podsjećaju na početke benda krajem osamdesetih i suradnje s legendarnim producentom Rickom Rubinom.
Danzing je prije suradnje s Rubinom s bendom Misfits bio rodonačelnik horror punk podžanra koji nije uhvatio širokih korijena. Samo se na neki način transformirao u horror metal novog benda.
Teme i su i dalje nestvarne, inspirirane Danzigovom starom opsesijom, stripovima i ostalom literaturom s horror i okultnim temama. Glazbeno, Danzig se odmaknuo od svog karakterističnog minimalističkog, “suhog” blues metala, ali još više od slabo prihvaćenih posljednjih albuma opterećenih studijskim trikovima koje su njegovoj glazbi oduzeli autentičnost. Ovaj put sam se uhvatio produkcije, zvuk je analogan, pomalo prljav i retro, a za svježinu svirke pobrinuli su se ključni studijski suradnici i članovi benda, Tommy Victor koji je nekad svirao gitaru u trash-industrial bendu Prong, te bivši bubnjar Type O Negative John Kelly. Danzigov glas kao i uvijek u prvi mah zvuči poput šale, kao da Elvis Presley pjeva u Black Sabath, no sa svakim novim slušanjem ta blaga parodičnost se nameće kao jedna od najjačih strana albuma.
Nasuprot masnim i grandioznim gitarskim rifovima, nervozna duga sola znaju biti iritantna i monotona, no u cjelini novi je album Danziga zanimljiva iznimka u svijetu sve progresivnijeg i brutalnijeg heavy metala. Ne treba zaboraviti da Danzig nosi 55 godina na leđima i da u toj dobi gotovo svaka metal (a i punk) zvijezda zvuči i djeluje kao vlastita karikatura kad inzistira na zvuku koji ga je proslavio dok je bio mlad. Iz nekog razloga s Deth Red Sabaoth to nije slučaj.