Future of the Left
The Peace And Truce Of Future Of The Left
(Prescriptions, 2015.)
Kako se ovih dana iznova hrvamo s pojmovima poput “sloboda govora“, “pravo na satiru” i “kulturna revolucija”, mislim da bi najuputnije bilo po savjet otići kod Andyja Falkousa, frontmena velškog noise-rock neurotičnog sastava Future of the Left i apsolutnog autoriteta po pitanju primjene političke nekorektnosti, satire i ukratko – potpunog luđaštva.
Da se razumijemo, Falkous je sve osim ispraznog apologeta forsiranih provokativnih “reda radi” istupa.
Njegov imidž, kanaliziran putem Future of the Left kao kolektiva više podsjeća na dovitljivog i koncizno kritičkog stand up komičara, koji svoju konačnu formu satkanu od cinizma i kanaliziranog gnjeva doživi tek na stejdžu.
Stoga naslov petog po redu albuma “The Peace And Truce Of Future Of The Left” naravno odiše isključivo ironijom. U njegovim tekstovima nema ni mira ni primirja, već od prve stvari – također klasično indikativno nazvane “If AT&T Drank Tea What Would BP Do?” – ulazi u svoj verbalni ring sa svima; uštogljenom višom srednjom klasom koja “glazbu smatra hobijem”, korporacijama, egzistencijom i cijelim nizom životnih i društvenopolitičkih tema; ali u formi lišene bilo kakve pretencioznosti i/ili sterilnosti.
Otkad su albume počeli izdavati principom crowdfunding kapmanja umjesto koketiranjem s izdavačkim kućama, zamjetan je izostanak bilo kakvih kreativnih kočnica. Na albumu-prethodniku, “How to Stop Your Brain in an Accident” – a pogotovo na aktualnom – ne da nema kočnica ni ispunjavanja bilo kakvih zahtjeva pop estetike; FOTL su s jedne strane konceptualniji, a s druge strane siroviji no ikad. Odlaskom druge gitare utjelovljene u personi Jimmyja Watkinsa do izražaja dodatno dolazi ubojiti bas Julije Ruzicke koji, u kombinaciji s hipnotizirajućim bubnjarskim dionicama Jacka Egglestonea, daje neurotičnoj noise rock pozadini dodatnu dubinu u vidu – dosad viđenim, no sada intenziviranim – math dionica, pa čak i post hardcore kombinatorike. Falkousov neuravnoteženi vokal ponovno odgovara usporedbi s neurotičnim propovjednikom, koji prolazi od spokoja do katarze u tri stiha, a što je redovito glavni trademark Future of The Left i njihov izvorišni spiritus movens.
Ako ste kojim slučajem pripadnik one kaste koja je vezana uz stil kakav ih je pratio na njihovom najproklamiranijem albumu, “Travels With Myself and Another”, iščekujući kakav radiofonični hook ili dionicu – razočarat ćete se. Falkous i društvo su s “The Peace And Truce Of Future Of The Left” odlučili pomicati granice samih sebe, tako da obrnuto proporcionalno diktiraju odnose između dvaju najjačih aduta: Falkousovih direktnih tekstova, koji su ovdje gotovo u fazi apstrahiranja i zvuka, koji je – istini za volju – recentno odlazio u nekim pitomijim smjerovima, dok je ovdje sveden na ogoljene osnove žanrova koji ni u svom naponu snage nisu bili popularni.
Future of the Left nema problema ni sa mogućnošću da s tim odbiju dio svojih fanova. Na kraju krajeva, egida “sami protiv svih” je uvijek bila integralni dio benda, bez obzira na stanje u postavi.
