James McMurtry
The Horses and the Hounds
(New West Records, 2021.)
Jamesa McMurtryja je od početka njegove 30-godišnje karijere pratila reputacija kantautora za kantautore; u njegovom se slučaju stvari rade sporo, ali se bez iznimke rade onako kako se trebaju raditi.
Pod stvarima se u prvom redu podrazumijeva pisanje koje je obično vrhunsko i samo ponekad solidno, dok je zvučni aspekt nešto što je u odnosu na pripovijedanje od albuma do albuma uglavnom ostajalo sekundarno.
Na novom albumu “The Horses and the Hounds” taj je balans prvi puta ozbiljnije narušen, a narušen je prilično uspješno. Album je producirao Ross Hogarth, a kada je riječ o formi, stvari na okupu uglavnom drži gitarist David Grissom. Tematski, ovdje pak nema ničega novog, što je, naravno, plus – McMurtry je oduvijek radio glazbu o odraslim ljudima za odrasle ljude.
Glavni likovi njegovih narativnih minijatura i dalje su sredovječne Amerikanke i sredovječni Amerikanci prema kojima američka ekonomija nikada nije bile suviše blaga. A količina empatije s kojom McMurtry pristupa materijalu za priče i dalje teško podnosi usporedbe u suvremenom polju onog dijela američke glazbe koji u potrazi za formama uglavnom gleda prema natrag.
