Keane
Perfect Symmetry
(Island, 2008.)
U Velikoj Britaniji Keane uživaju reputaciju jednog od najpopularnijih bendova s hrpom raznih nagrada, a prethodna dva albuma Hopes And Fears iz 2004. i Under The Iron Sea iz 2006. bez problema su zasjeli na prvo mjesto britanske ljestvice najprodavanijih albuma. Zasluge za to postignuće velikim dijelom idu jakim i zaraznim singlovima pomoću kojih su Keane lakoćom osvajali medijski prostor, kako onaj radijski, tako i štampu i televiziju.
Treći album Perfect Symmetry, izašao nakon što je pjevač i gitarist Tom Chaplin prebrodio krizu uzrokovanu pretjeranim konzumiranjem droge i alkohola, nije bitno promijenio situaciju. Na krilima singlova “Spiralling”, naj-funky pjesme Keane do sada, i “The Lovers Are Losing”, stadionskog pop-rocka “‘ajmo sad svi” refrena, i novi je uradak uletio ravno na prvo mjesto spomenute ljestvice.
Njihov glazbeni izričaj i dalje se bazira na pitkom i ugodnom pop-rocku kojemu dominacija klavira daje prepoznatljiv zvuk što je i izazvalo usporedbe s Coldplay iako se može reći da je ovaj album malo tvrđi i više električan od prethodna dva. Ostatak albuma dovoljno je solidan da prati singlove uz još par bljeskova poput “Better Than This” koja kao da zaziva Bowievu “Ashes To Ashes” ili pak “Again And Again”, malo brže skladbe zarazne melodije i refrena.
Kad se sve zbroji, ovaj album kvalitetom možda malo zaostaje za prva dva, ali i dalje nudi dovoljno da ne ostavi fanove i ljubitelje nepretencioznog easy listening pop-rocka razočaranima.
