La Roux
Polydor/Universal Music
{etRating 4}
Iako kažu da nisu u klasičnom producent-pjevač odnosu londonski duo ukazuje upravo na šabloniziranu suradnju prekaljenog autora kojem treba dobar glas i stas mlade pjevačice da bi njegove glazbene ideje bile «bolje» shvaćene kod šire publike. On je Ben Langmaid, dugo je surađivao iz drugog plana s Rollom Armstrongom iz Faithless, pa onda bio autorski kontributor (nepravedno) podcjenjivanog pop benda Kubb. Ona je Elly Jackson, kćer glumice Troodie Goldwin (tridesetak godina bila zaštitni znak serije «Policija» kao inspektorica June Ackland) i nosi frizuru iz osamdesetih poput pjevača Flock Of Seagulls. Osamdesete su i glazbeno ishodište dua La Roux. Inteligentni synth-pop pun tempa, kristalno čiste glazbene podloge s iskričavim glasom Elly Jackson, zavodi na prvu i ne pušta. Čovjek dođe u napast da zaključi kako se u elektronskoj glazbi tako nešto – u isto vrijeme populistički i artistički – u fahu elektronike s ženskim glasom u prvom planu nije dogodilo još od Yazoo i Human League. Dobro u tom smislu pogađa rečenica na reklamnoj naljepnici naslovnice CD-a izvučena iz recenzije NME-a: «Ovo je zaključna riječ u svijetu synth-pop generacije.» Iako vuku inspiraciju iz osamdesetih, La Roux nisu hermetički zatvoreni i hladni kao što su znali biti britanski electro bendovi, mnogo su energičniji, s više ritma i pretenzija da zavladaju plesnim podijima. Za sada im ide dobro, u Americi su ovi engleski debitanti još potpuni marginalci, ali na domaćem terenu su s albumom došli do broja dva, a s genijalnim singlom «Bulletproof» sasvim zasluženo i do prvog mjesta top liste.
Tihomir Ivka
