The Boy Who Knew Too Much
Island/Universal Music
{etRating 3.5}
Hej, ovo smo negdje čuli. Da, da, «We Are Golden», uvodna pjesma koja počinje s refrenom pljunuta je kopija početka hita Belinde Carlisle «Heaven Is A Place On Earth» s kraja osamdesetih. Očita krađa, ali Miki, toj simpatičnoj mladoj zvijezdi koja stvara nevini, ali nadahnuti pop, može se gledati kroz prste. Ako je i uzeto, prepakirano je tako dobro da daje novu mladost starim akordima.
Mika je dijete Libanonke i Amerikanca, no njegovo odrastanje u Londonu pokazalo se presudnim; on zvuči nepogrešivo engleski. Ako ćemo posegnuti dublje u prošlost, baziranje melodije na klaviru može podsjetiti na lake note Eltona Johna («I See You»), malo bliže sadašnjosti naći ćemo na tragove pubovskog popa jednih Beautiful South («Dr. John» ili «Toy Boy), ili na nešto diskoidniji plesni izričaj Georgea Michaela («Touches You»). No u punokrvnim mainstream hitovima koji neće biti neprikladni ni za jutarnje kontakt-emisije («Blame it On The Girls», «Good Gone Girl») Mika se prije svega nameće kao legitimni nasljednik nekad zabavnog, a danas ispuhanog Robbiea Williamsa. Samo što ne uzvikuje «Let me entertain you» kao Robbie nekad, ali to zaista misli i to zaista radi. Ovdje nema ubojitog hita kao što je bio «Grace Kelly» s debija, no The Boy Who Knew Too Much je komad pristojnog popa za široke mase, pametno osmišljen i više nego pristojno snimljen.
Tihomir Ivka
