Peter Wolf
Midnight Souvenirs
(Verve / Universal Music, 2010)
The J. Geils Band je odgovoran za jedan od većih hitova 80-ih godina, „Centerfold“ i za ništa više. Reklo bi se, pravi „one hit wonder“. No prije negoli su uskočili u vlak sintetskog stadionskog rocka 80-ih, punih su 15 godina prašili blues-rock, a ima i zanimljiva priča poslije. Ne baš o bendu, već o njegovom pjevaču Peteru Wolfu, koji je sedamdesetih godina bio poznatiji po braku sa Faye Dunaway negoli po glazbi. Izdavao je čovjek solo albume koji su se mučili da uđu u top 100 američke ljestvice, povremeno nastupao sa starim bendom, pa ga je Kid Rock vukao sa sobom po turnejama. Uglavnom, Peter Wolf je rocker karijere prilično niskog profila u zadnjih 25 godina, unatoč što su mu solo albume slavili kritičari i pomagali slavni prijatelji kao što je Keith Richards.
Midnight Souvenirs je izuzetno ugodno iznenađenje. U današnje vrijeme album s pristojnom, nadahnutom AOR glazbom teško je naći kao iglu u sijenu. Wolf koketira s klasičnim rockom, starim R&B-em i country glazbom u raskošnoj produkciji s pomno osmišljenom orkestracijom i jakim gostima Merleom Haggardom, Neko Case i Shelby Lynne. Wolfova najjača strana je atmosfera; on pjeva o nedohvatljivim ljubavima, smješta radnju u vrijeme zatvaranja lokala i ima moć da se njegova glazba i njegov glas uspijevaju poklopiti s emocijama slomljenog srca i dočarati usamljenost duboke noći.
Kao što naslov sugerira, ovdje imamo posla sa krasnim “ponoćnim suvenirima”. Godine očito nisu važne, Peteru Wolfu 65-a kuca na vrata, a on zvuči tako nadahnuto i zimzeleno.
