Ty Segall
Emotional Mugger
(Drag City, 2016.)
Petnaestak albuma (ne računajući EP-e i live izdanja), makar neki od njih bili kolaboracije, u manje od deset godina je pothvat gotovo pa titanskih proporcija, ali kad je Ty Segall u pitanju to nekako ispada kao nešto na što smo navikli pa razmaženo izjavimo kako je 2015. izdao samo jedan LP (drugi album benda Fuzz) i to samo ako izuzmemo reizdanje (s nekoliko novih pjesama) albuma obrada Marca Bolana tj. T.Rexa zvan “Ty Rex”.
Tyeve sonične odiseje nikako da prestanu, od jednostavnog garažnog rokenrola i folk-psihodelije do relativne prijemčivosti albuma “Manipulator”, skoro tridesetogodišnji gospodin Segall ne pokazuje znakove umora ili, još gore, pada u kvaliteti. Ovogodišnje, zasad jedino izdanje, četrdesetminutni “Emotional Mugger”, razapet je između maloprije spomenutih T. Rex tj. glam rocka, zatim prljavog, cvilećeg uličnog punka, lagane psihodelije i surovog, sumanutog proto-punka poput, recimo, Stoogesa. Dakle, kao da smo uzeli sva Tyeva izdanja od 2012. Do 2015., stavili ih u blender i voila.
Album unatoč nevjerojatnoj kaotičnosti i prljavosti posjeduje koncept. “Emotional Mugger” progovara o ispraznosti digitalnog doba, o šupljim ljudima i jeftinim užicima. Možda baš zato album ne posjeduje nijednu konvencionalnu pop pjesmu, a čak i u pjesmama gdje se nazire tračak Segallovog pop sentimenta dođe do obrata koji vas neugodno trzne iz drijemeža. Synthevi i masne, fuzzy gitare susreću se Tyevim cviležom i cvilećim solažama, onda polako rastu i zatim, kao što je čest slučaj s njegovim pjesmama, kolabiraju.
Pjesma “California Hills” započinje kao klasična, usporena garažna psihodelija, ali svako malo bude iskidana disonantnim solažama, dok je “Baby Big Man (I Want Mommy)“ glazbena inačica zaista lošeg tripa. “Candy Sam” spada u one više pop pjesme (unatoč bjesomučnom soliranju i izrazito bučnim gitarama), a ujedno je jedna od najboljih pjesama koju je Ty napisao. Završna, hipnotična “The Magazine”, služi kao svojevrsna detoksikacija nakon previše miješanja. Ty Segall je još jednom pošlo za rukom snimiti album koji je, unatoč derivativnosti, svjež i relevantan.
