Spandau Ballet
Once More
(Mercury/Universal Music)
Početkom osamdesetih singlovi “To Cut A Long Story Short” i “Chant No1” učinili su ih obećavajućim novovalnim bendom, do raspada 1990. utvrđivali su svoj status predvodnika novog romantizma zahvaljujući finoj niski zaraznih singlova.
Evo ih opet, na novim fotografijama izgledaju svježe kao da ih je u 19 godina pauze netko držao u frižideru, objavili su svjetsku turneju, vrlo ambicioznu sudeći po najavi da u Zagrebu misle napuniti veliku dvoranu Doma sportova. Ponovna ujedinjenja postaju pravilo, a ne izuzetak, prilike da se zaradi lova je razumljiva nakon što ego trip solo karijere završi tako da se svira u odmaralištima za umirovljenike i(li) na dječjim rođendanima. I u nostalgiji ne mora biti ništa loše, no Spandau Ballet su otišli korak dalje, nanovo su snimili najveće uspjehe karijere i izmasakrirali vlastitu ostavštinu.
Osjećaji oko toga da “Gold”, originalno frenetični pop singl sada zvuči kao kad Paul Anka obradi Nirvanin “Smells Like A Teen Spirit” su podvojeni. S jedne strane treba poštovati njihovu iskrenost: oni više nisu isti ljudi od prije 25 godina i ne osjećaju vlastitu glazbu kao nekad. I bar neće glumiti na sceni, kao što to čini Johnny Rotten kad danas pjeva “God Save The Queen”. S druge strane, redefiniranje vlastite prošlosti na tako radikalan način poprima razinu groteske, ali miriši i na proračunatost. Oni ne žele novu publiku, računaju na milijune koji su ih nekad voljeli i koji su ostarjeli isto kao i oni.
Dakle, Once More se sastoji od deset starih i dvije nove pjesme, pristojnog popa naslovne i zaključne balade “Love Is All”. Redizajn starih pjesama s uporabom dosta klasičnih instrumenata, klavira i akustične gitare se može gledati kao neka vrsta njihovog studijskog unplugged albuma. U prijevodu – kako od atraktivnih, u svoje vrijeme i inovativne melodija napraviti MOR balade bez okusa i mirisa.
