The Black Keys
Delta Kream
(Nonesuch / Dancing Bear, 2021)
U skladu s nazivom, na okruglo desetom studijskom albumu Dan Auerbach i Patrick Carney uputili su se na ishodište – mitsko ušće delte Mississippija. Dakako, sve u funkciji još jednog, ovoga puta neposrednog odavanja počasti bluesu, žanru koji ih je valjda i nadahnuo da se na prvijencu The Big Come Up iz davne 2002. ozbiljnije uhvate glazbe.
Delta Kream vrlo je solidna, premda ni po čemu spektakularna kolekcija obrada, a usredotočena je na primarne, sužene izvore inspiracije. Doduše, našlo se tu i ponešto iz radionice Freda McDowella (“Louise”), te Big Joe Williamsa, no pretežiti dio materijala posuđen je iz kataloga njihova ključnog uzora Juniora Kimbrougha koji potpisuje pet pjesama. Čak su i uvodni klasik “Crawling Kingsnake”, koji je široj rock publici najpoznatiji po izvedbama autora Johna Leeja Hookera, te (kasnije i Doorsa), Auerbach i Carney modelirali po Juniorovoj izvedbi.
Fotografija s ovitka snimljena je negdje u Mississippiju 1970-ih, a prikazuje Oldsmobile Cutlass parkiran ispred kioska sa sladoledom. To, dakako, nije slučajno. Sve upućuje na bolja vremena, kad je blues figurirao kao rašireno i popularno izražajno sredstvo unutar pop-kulturnog spektra, čak i onog srednjostrujaškog. Ekipi je navodno bilo potrebno svega desetak sati da zaokruži posao na snimanju albuma.
Srećom, tako i zvuči – direktno i spontano, kao da se nisu mučili sa suvišnim isprobavanjem i dotjerivanjem. Osim toga, zvuk je, kako lijepo stoji na omotu, “medium fidelity”. Očito im je više bilo stalo do vlastite zabave nego do komercijalnog učinka. A to je vrlina sama po sebi.
