Yeah Yeah Yeahs
It's Blitz
(Universal / Aquarius Records)
Ovogodišnji gosti na T-mobile IN festivalu, oglasili su se trećim albumom, bitno različitim od prethodna dva. Fever To tell bio je neobuzdani, suhi art rock, baziran samo na bubnju, gitari i glasu Karen O, Show Your Bones višeslojna, poboldana, ali disciplinirana alternativa s vrlo artikuliranim melodijama, dok novim dominiraju elektronski, da ne kažemo disko ritmovi.
Kao da su htjeli popuniti prazninu koja je nastala hibernacijom skupine Garbage, sinonima za alternativnu elektroniku za mase s ženskim vokalom u središtu pažnje. Još pristupačniji nego prije, Yeah Yeah Yeahs pretendiraju sada protresti i plesne podije.
Prvi singl “Zero” otkriva tu pretenziju – YYY sad zvuče kao Blondie u naglašeno dance hitu “Call Me” i prva polovica albuma prošarana je elektro-disco ritmovima, a da baš niti jedan čas ne dolazi u pitanje autorski integritet njujorškog trija. U It’s Blitz nema ni trunke kiča. Karen O kao osoba u usku krugu najeosebujnijih frontmana na sceni, s jednim od najimpresivnijih vokala na današnjoj sceni nekako je najviše profitirala od zaokreta ka elektronici. I dok se prije trebala probijati s organskom bukom iza sebe, malo hladnjikave nule i jedinice posložene u preciznije i čišće melodije ističu taj snažni glas u prvi plan, da sve nosi na sebi. I sve to skupa zvuči izvrsno.
Najvažnije od svega, YYY nisu nimalo autorski potrošeni, žanrovski make-up samo podiže dojam o bendu u punoj stvaralačkoj formi. It’s Blitz može razočarati jedino gitarske fundamentaliste.
