Kada je objavila prvijenac Alas I Cannot Swim Laura Marling jedva da je bila punoljetna: svijetle, anđeoske puti, s glasom nevinim i zavodljivim, oboružana akustičnom gitarom i pjesmama koje su simultano otkrivale senzibilnost i čvrstoću. Kritika joj je proricala svijetlu…
S glazbom koja je istovremeno introspektivna, rafinirana i “promišljajuća”, Laura Marling je u posljednjih desetak godina pomogla definirati žensko kantautorsko pismo. Počelo je u veljači 2008., s debijem Alas I Cannot Swim, hiperemocionalnim djelcem lišenim patetike koje je nominirano za prestižnu Mercury Music Prize, a dočekano s dužnom pažnjom kritike i neo-folk publike, željne modernih nasljednica Leonarda Cohena, Joni Mitchell i drugih začetnica i začetnica ispovjedne autorske akustike.
