Premda ga je renomirani časopis Downbeat nazvao jazz talentom globalnih proporcija, izraelski kontrabasist, aranžer, skladatelj i povremeni pjevač Avishai Cohen nadilazi tako usku žanrovsku kategorizaciju. Sadržaj njegovih ostvarenja, ovisno o stvaralačkoj etapi, rezultat je autorovih istraživanja tradicionalnog nasljeđa, raznih klasičnih formi, a katkada i popularne glazbe u užem smislu pojma.
David Gilmour – Live At Pompeii
Pink Floyd je uvijek bio bend velikih (najvećih!) gesti: velike konceptualne teme na albumima The Dark Side Of The Moon, The Wall i Animals, ambiciozni orkestralni zahvat na nevoljenom LP-u Atom Heart Mother, glazbeno-filmski poduhvati u suradnji s Michelangelom Antonionijem na projektu Zabriskie Point – sve što su činili polazilo je od monumentalnih ideja.
Joe Henry – Thrum
Neki ga je urednik (ili novinar) svojevremeno uvrstio među “najveće suvremene američke autore” i ta smjela tvrdnja često je imala smisla – pogotovo ako razmatramo područje ‘odraslog’ kantautorskog rocka. U krug njegovih poštovatelja ubrajaju se i književnik Nick Hornby, te…
Melanie De Biasio – Lilies
Željela sam snimiti album uz čiju se glazbu može sanjati – a da bi se to postiglo, potreban je prostor, jednom je Melanie De Biasio objasnila svoju umjetničku strategiju, pod “prostorom” podrazumijevajući onu specifičnu širinu, ugođajnost i ambijent.
The Waterboys – Out Of All This Blue
Otkad su 1983. stupili na scenu, kroz postavu Waterboysa (na turnejama ili u studiju) prošlo je rekordnih sedamdesetak glazbenika od kojih je svaki unio barem komadić vlastite energije u opus tog izdržljivog benda, sazdanog na heterogenim žanrovskim temeljima.
Robert Plant – Carry Fire
Iako su njegovi korijeni u engleskoj provincijskoj zabiti nedaleko od Birminghama, Plantovi “duhovni” korijeni dobrim dijelom sežu na sjevernoamerički kontinent iz čijih se izvora napaja još od vremena prvih albuma Zeppelina.
David Crosby – Sky Trails
Crosby je nesumnjivo najproblematičniji i najbuntovniji član CSNY, jedna od središnjih osobnosti kalifornijske kontrakulturne scene, i američke rock scene općenito, barem u razdoblju 60-ih i 70-ih. Solo karijera, često prekidana drugim, razglašenijim suradničkim projektima, obilježena mu je usponima i padovima, a najboljim se smatra solo prvijenac If I Could Only Remember My Name.
Kronos Quartet – Folk Songs
Hvatajući se u koštac s djelima naslonjenima na nasljeđe jazza, folka, klasične glazbe, rocka ili neke varijante glazbenog oblika zamaskiranog pod kapom neodređenog termina “world music”, Kronos Quartet više od četiri desetljeća izgrađuje vlastitu umjetničku viziju – lišenu pritiska artificijelno stvorenih žanrova.
Feist – Pleasure
Krhkost, ranjivost i povratak osnovama – to su najčešće odrednice iz mnogobrojnih kritičarskih osvrta na novi, peti album kanadske kantautorice Leslie Feist (i prvi nakon gotovo šestogodišnje diskografske apstinencije, koliko je prošlo od zanimljivog ali zbunjujućeg izdanja Metals).
Imelda May – Life. Love. Flesh. Blood
Rođena u Dublinu, Imelda May neobičan je fenomen – pjevačica rockabillyja s jazz afinitetima, ali i svim drugim opcijama koje se otvaraju ovisno o potrebi. No, sudeći po sadržaju ovogodišnjeg albuma Life. Love. Flesh. Blood. čini se da je vrijeme fascinacije Geneom Vincentom definitivno prošlo.