U posljednjih je nekoliko godina makedonski punk-rock kolektiv Xaxaxa prešao itekako dug put, i pritom ne mislim isključivo na njegove članove pri dvojnoj registraciji kod starije sestre, jednako tako odličnih Bernays Propagande s kojom redovito na turneji proputuju pola (Zabranete) planete; već su kao samostalni kolektiv izašli iz mnogih mentalnih ladica koji su ih često – i dakako neopravdano – titulirali kao tek nešto više od usputne razonode.
Nikol, Luka & Vedran – “…and who are you?”
Blagi predah koji je doživio ovaj prošlogodišnji (ovogodišnji?) val kantautorske scene u regiji dao je mjesta, kako ponekim imenima koja su prolazila ispod radara, tako i novookupljenim sastavima da malo “prodišu” i pokušaju doći do svojih petnaest minuta slave.
The Gaslight Anthem – Get Hurt
Kada sam pisao o nedavnom koncertu Gaslight Anthema u zagrebačkoj Tvornici, naglasio sam kako se tranzicija koju je zvuk ovih punk-rockera doživio kroz godine ironično može usporediti s odlukom frontmena Briana Fallona da proda robusni Dodge Challenger s kojim se koćoperio po Asbury parku, i zamijeni ga Volkswagen monovolumenom.
Mogwai – Music Industry 3. Fitness Industry 1.
Kada pričamo o škotskim post-rock divovima iz Mogwaija i njihove aktivne diskografske 2014., teškog srca moram konstatirati kako mi je “Teenage Exorcist”, prvi singl s najnovijeg im EP-a, “Music Industry 3. Fitness Industry 1.”, praktički kvalitetom nadmašio cijeli album “Rave Tapes” s početka godine.
Cloud Nothings – Here and Nowhere Else
Strelovit uspon koji su doživjeli mladi Dylan Baldi i njegovo društvo iz Cloud Nothingsa u posljednjih tri godine je dosta zanimljiv za popratiti. Nakon što je Baldi poprilično samouvjereno odlučio presložiti životne prioritete i umjesto standardnog životnog tijeka u ranim dvadesetima; fakultet i popratne aktivnosti – on je odlučio, priča tako kaže – u pismu obrazložiti roditeljima zašto misli da je za njega bolje goniti karijeru glazbenika, nego se pokušavati gubiti u bespućima akademskog života.
Bruce Springsteen – High Hopes
Bruce Springsteen predstavlja neumoljivog ratnika stadionskog rokenrola, koji već debelo u sedmom desetljeću života još uvijek pruža epske trosatne nastupe u kojima pregazi više “kilometraže” po stageovima svjetskih stadiona i dvorana nego li njegove mnogo mlađe kolege tokom prosječne mini turneje.
Lolita – Lipstick Pop/Bombs Away EP
Ako smo već u potpunosti ponosno rekapitulirali kako je protekla godina jedna od najplodonosnijih po domaću scenu, a naročito za dio koji objedinjuje one bendove koji nose predznak “gitarskih”, svejedno možemo nastaviti izdvajati zanimljiva imena iz te niše koja možda i nisu dobila određenu količinu zaslužene pažnje, koji god razlozi za to bili.
Nina Romić – Stablo
Nina Romić je uvijek – uz onu glazbenu – obnašala i uzvišeniju ulogu dobre vile kantautorskog pokreta u Zagrebu, ali i šire. Od organizacijske, s programima poput Začarane Močvare i drugih, do njene kontribucije radu mnogih kantautorskih, ali i izvođača raznih drugih glazbenih pravaca.
The Hold Steady – Teeth Dreams
Craig Finn i njegovo društvo iz Hold Steadyja su oduvijek bili znakoviti kao, sada već srednjovječni vlasnici cijele plejade rokenrol hitova o zadimljenim birtijama, cuganju do jutra i općenito “pulsu asfalta” iz perspektive prosječnog člana studentske populacije. Uz njihovih četiri dosadašnja albuma stvorila se jedna cjelovita slika o životu adolescenata u Americi.
Clearance – Greensleeve 7”
Mnogo se starijih, prekaljenih znalaca i pratitelja nezavisne glazbe sa sjetom prisjeća one druge polovice osamdesetih i prve polovice devedesetih, kada su se okupljali i raspadali neki od bendova koji su kasnije utabali put nebrojenoj ekipi koja se danas prihvatila instrumenata, a koliko njih tek čeka da otkriju klasike žanrova u kojem bi oni sami (pokušali) djelovati.