Karin Dreijer Andersson, švedska izvođačica poznata po svom prvom albumu “Fever Ray” iz 2009., koji nosi isto ime kao i njen umjetnički alter ego kao i po njenom radu u upokojenom mističnom art/electropop dvojcu The Knife vratila se nakon dugih osam godina solo izbivanja i gotovo pet otkako je s bratom Olofom izdala (zasad) oproštajni “Shaking The Habitual”.
Luna – A Sentimental Education / A Place of Greater Safety EP
Trinaest godina nakon posljednjeg albuma i dvanaest godina od prestanka sa svirkom, Dean Wareham nanovo stvara. Wareham se na sceni ukazao kasnih osamdesetih s bendom Galaxie 500.
Cinkuši – Krava na orehu
“Za sto let ni mesa,/ni čavla, ni lesa./Pijme ga, škvorci,/mudri Samoborci!”, posljednja je strofa Krležine balade po kojem su Cinkuši nazvali svoje (tek) četvrto regularno studijsko izdanje. Na neki način i tu se može iščitati svojevrsni sukus poetike ovog izvanrednog folk/etno (iako su sasvim sigurno nadišli i te nespretne etikete) sastava. Čavli, ljesovi, pijača.
The Waterboys – Out Of All This Blue
Otkad su 1983. stupili na scenu, kroz postavu Waterboysa (na turnejama ili u studiju) prošlo je rekordnih sedamdesetak glazbenika od kojih je svaki unio barem komadić vlastite energije u opus tog izdržljivog benda, sazdanog na heterogenim žanrovskim temeljima.
Evolfo – Last of the Acid Cowboys
Matt Gibbs, pjevač i primarni tekstopisac bruklinskog sastava Evolfo rekao je sljedeću stvar: “Neki bendovi snime album i onda provedu neko vrijeme razmišljajući kako da to prenesu u svirke uživo. Kod Evolfa je slučaj bio da smo morala skužiti kako da live energiju prenesemo na album”.
Bell Witch – Mirror Reaper
Smrt je središnjica grandioznog kruga estetike koju su na svoja prva dva albuma izgradili američki metalci Bell Witch. Neizbježna smrt, mračna smrt, zamišljena i neodgodiva smrt. Uostalom, ideja smrti centralna je za čitav pod žanr metala, koji se na raznim mjestima naziva doom metal ili funeral doom metal, kojemu Bell Witch pripadaju – izvedbeno i konceptalno.
Julien Baker – Turn Out the Lights
“Neke pjesme same ispadaju, dok druge trebate cijediti poput gnjojnog čira”, izrekla je mlada kantautorica Julien Baker u razgovoru za New York Times ranije ove jeseni, po izdanju njenog drugog albuma “Turn Out the Lights”.
Robert Plant – Carry Fire
Iako su njegovi korijeni u engleskoj provincijskoj zabiti nedaleko od Birminghama, Plantovi “duhovni” korijeni dobrim dijelom sežu na sjevernoamerički kontinent iz čijih se izvora napaja još od vremena prvih albuma Zeppelina.
David Crosby – Sky Trails
Crosby je nesumnjivo najproblematičniji i najbuntovniji član CSNY, jedna od središnjih osobnosti kalifornijske kontrakulturne scene, i američke rock scene općenito, barem u razdoblju 60-ih i 70-ih. Solo karijera, često prekidana drugim, razglašenijim suradničkim projektima, obilježena mu je usponima i padovima, a najboljim se smatra solo prvijenac If I Could Only Remember My Name.
The National – Sleep Well Beast
Ima li ikakvog smisla the National predstavljati publici iz jugoslavenske regije? Bend neki od nas viđaju češće od rodbine. Njihov koncert u PAUK-u (2007.) jedan je od onih koji će se apsolutno svi posjetioci rado prisjetiti, štoviše, hvalit će se kako su pratili bend prije nego što je postao ovo što je danas.
