Ako pojam “eklektično” podrazumijeva spajanje i kombiniranje naoko proturječnih elemenata, onda bostonski sastav Lake Street Dive najpreciznije ispunjava definiciju: lakše se, naime, sjetiti retro-žanra iz kojeg ta sposobna postava ne koristi iskustva, nego onog koji ostaje netaknut i njima nezanimljiv.
Rock recenzije
Explosions in the Sky – The Wilderness
Prošlo je pola desetljeća otkako je teksaški post-rock sastav Explosions in the Sky (koji sebe zapravo smatra samo rock sastavom) objavio nešto što nije soundtrack. Prijašnji album, “Take Care, Take Care, Take Care”, bio je njihov najmanje inventivan uradak.
Brian Fallon – Painkillers
Svi u životu prođemo kroz periode egzistencijalne krize. Ono što u toj nesretnoj činjenici nije unificirano je način s kojim se ophodimo unutar te situacije. Neki se povedu za onom popularno nazvanom “američkom metodom”, duboko usađenoj u tekovinama popularne kulture, gdje junak priče odluči promijeniti svoj život u potpunosti, pa se onda oblače kožnjaci i kupuju skupa kola s bizarno neproporcionalnim ispušnim ventilima.
Massive Attack – Ritual Spirit EP
Jeziva je pomisao kako se Massive Attacku bliži trideseta godišnjica glazbenog djelovanja. Kasne osamdesete, Manchester je u svom zenitu, Britpop tek što nije obuzeo Otok kao svojevrsni odgovor na američki grunge i alt-rock, a negdje na jugozapadu Engleske, točnije u Bristolu, skupina DJ-a znana kao the Wild Bunch radi na nečemu što nema veze ni s čim od maloprije spomenutog.
Jeff Buckley – You And I
Trajan utjecaj Jeffa Buckleya, vlasnika albuma Grace kao jednog od ključnih kantautorskih radova 90-ih, generira neprekidno posthumno otvaranje arhive, u pravilu pod pokroviteljstvom njegove majke, Mary Guibert.
Future of the Left – The Peace And Truce Of Future Of The Left
Kako se ovih dana iznova hrvamo s pojmovima poput “sloboda govora“, “pravo na satiru” i “kulturna revolucija”, mislim da bi najuputnije bilo po savjet otići kod Andyja Falkousa, frontmena velškog noise-rock neurotičnog sastava Future of the Left i apsolutnog autoriteta po pitanju primjene političke nekorektnosti, satire i ukratko – potpunog luđaštva.
Baden-Baden – La Drogue
Tri godine je previše diskografske pauze za mladi bend čiji je prvi EP (i jedini objavljeni materijal) pokupio same pohvale i čiji u live nastupi bili predmeti lauda. Baden-Baden, bend koji je manje ili više bio nasljednik zagrebačkih underground prvoboraca sredine prošlog desetljeća (barem po pitanju kulerstva, ako ne zbog glazbenog izričaja), Heroine, bili su glavni piromani zagrebačke nove scene.
Parquet Courts – Human Performance
Bruklinški kvartet teksaških korijena Parquet Courts jedna je od rijetkih doista interesantnih pojava u moru dosade koje je poznato pod imenom “suvremeni indie-rock”. Tome je tako, u stvari, već neko vrijeme, još od kada su se 2011. pojavili na sceni s debitantskom kazetom “American Specialties” na kojoj su svirali nešto što je kritičar Fred Thomas svojevremeno opisao kao “Americana punk”.
Savages – Adore Life
Oko Savages se od samih početaka dizao hype. Nije u pitanju bio samo “Silence Yourself”, debitantski album koji je s razlogom pobrao laude i dosta često titulu najboljeg debitantskog albuma godine, meni osobno u top deset debitantskih albuma u zadnjih deset-petnaest godina. U pitanju je bio i stav benda.
Fuzz – II
Neobično je kad Ty Segall ne izbaci barem dva glazbena izdanja unutar godinu dana. Početkom 2015. izbacio je meki, blago psihodelični EP, “Mr. Face” pa nije bilo preveliko iznenađenje kad se pročulo da će Fuzz, žestoki psihodelični garažni rock sastav koji su osnovali gitarist Charlie Mootheart i Ty (na basu je ovaj put Chad Ubovich iz Meatbodiesa) izbaciti drugi album.
