Boško Jović
Buđenje
(Aquarius Records, 2014.)
Gitaristički jazz kojeg predstavlja Boško Jović je dopadljiv, pomalo apstraktan, ali i jasno vezan uz etnos. Rođen u Zenici, glazbenik je završio studij gitare u Sarajevu i od tada djeluje uglavnom u Europi u najrazličitijim formacijama i projektima od kojih svakako treba izdvojiti rad na filmskoj glazbi, ali i komorne sastave s kojima je uspješno nastupao.
Ovoj maloj biografiji možemo pridodati i imena Amire Medunjanin, Edina Karamazova ili 2Cellos koji su bili značajniji glazbenici s kojima je imao prigode bliže surađivati.
Samostalni projekt “Buđenje” donosi nam pravu gomilu argumenata koji umjetnika portretira kao svestranog i zanimljivog glazbenika koji prezentiranim materijalom sugerira snagu umjetnika koji svojim senzibilitetom lakoćom djeluje u sastavu, ali i kao individualca koji snažno utječe na projekt. Želja da glazbeno ostane blizak svojim korijenima nije zasmetala glazbi, no pomalo je ograničila i stanjila općeniti kolorit i srž ideje samog materijala. Ipak, sasvim sam siguran da takav repertoar posjeduje veliki broj poklonika u domovini i susjedstvu.
Suradnici na albumu su svoj angažman u potpunosti podredili Bošku Joviću, no ipak su dali svoj značaj obol cijelom projektu. Mustafa Šantić na klarinetu i Ante Gelo na gitari u tom su smislu bili posebno dojmljivi, no svako ne treba zaboraviti malen, ali i umjetnički i izvanredan doprinos Edvina Hadžića na kontrabasu.
Boško Jović je u svoj viziji glazbe na albumu jasan i nedvosmislen. Vrhunsko muziciranje s mnogo etno elemenata, ali i s britkim i toplim zvukom gitare sukus je materijala na albumu “Buđenjeª. Slični albumi su u pravilu intrigirali i privlačili glazbene sladokusce u istoj mjeri kao i audiofile. Ne vidim razloga da se ista sinergija ne dogodi i ovaj put.
