Emmylou Harris
Hard Bargain
(Nonesuch)
Kada je 1973. country-rock inovator Gram Parsons umro od heroinskog overdosea, njegova najprivrženija sljedbenica Emmylou Harris napisala je (uz malu pomoć Billa Danoffa) bolno predivnu odu njihovom prijateljstvu – “Boulder To Birmingham” – i uvrstila ju na svoj izvrstan prvijenac Pieces Of The Sky.
Trideset šest godina kasnije Harris se ponovo prisjetila neprežaljenog mentora u pjesmi “The Road” koja otvara njen najnoviji album Hard Bargain. “I can still remember every song you played/long ago when we were younger and we rocked the night away”.
U usporedbi s vremenima kada su Harris i Parsons stapali country i rock u ono što je Gram nazivao kozmičkom američkom glazbom, njen famozni glas zvuči punije, “spuštenije” i zrelije u svojoj sjeti – a sjetan se ugođaj, uz kratke iznimke, proteže sve do posljednjeg takta finalne “Cross Yourself”. Kao što svjedoče simultano objavljeni albumi njenih suvremenika Paula Simona i Robbieja Robertsona, i Harrisovoj (koja, unatoč tome što je zagazila u šezdesete godine još uvijek izgleda i zvuči vitalno) ostaje svođenje životnih računa u nizu suptilno aranžiranih, nostalgično obojenih pjesama. U rijetke uptempo izuzetke spada posveta New Orleansu (“New Orleans”) kao jedna od najizravnije rokerskih pjesama u njenom nabujalom opusu, te osrednji rockabilly broj srednjeg tempa, “Six White Cadillacs”.
Na početku karijere Harris je bila uglavnom vrhunska interpretatorica tuđih pjesama. U posljednje vrijeme sve se više i sama hvata autorskog pera, a na albumu Hard Bargain napisala je sve osim dvije – naslovne kanadskog kantautora Rona Sexsmitha i spomenute “Cross Yourself” za koju se pobrinuo producent Jay Joyce.
Zahvaljujući njemu zvuk je mek i topao ali i robustan kad to zahtijeva pjesma. S druge strane, Harrisova je također u vrhunskoj formi; njen vokal skrojen je za balade o gubitku i samoći, kakve su “Lonely Girl” i “Darlin Kate”, posvećene preminuloj folk pjevačici Kate McGarrigle, majci jednako darovitih Rufusa i Marthe Wainwright.
Ukratko, business as usual: Emmylou pjeva o svoj tuzi ovoga svijeta, sugestivna, iskrena i ljupka kao i uvijek.
