Sia Furler
We Are Born
(RCA)
Početkom milenija australskoj pjevačici britanski je specijalizirani tisak tepao da je slijedeća Lauryn Hill, no njena karijera je otišla u pravcu prilično niskog profila dok njezine vokalne sposobnosti nisu iskoristili Zero 7, kvalitetan britanski odgovor na sanjivu glazbu Francuza Air. Kasnije se i sama na solo albumima približavala takvom tipu glazbe niskog tempa, no pohvale kritike nije slijedio i masovniji odziv publike.
S We Are Born stvari bi se u tome smislu mogle bitno pomaknuti naprijed. Kad ne možeš po svome, pametnije je biti pomodan, pa će Sia u momentima (Be Good To Me) uzeti ponešto od neo soula Amy Winehouse, ili se približiti lepršavom pop stilu Lilly Allen ili Kate Nash, kao u “Never Gonna Leave Me” i “Hurting Me Now”. Ne baš inventivni moderni disco u “The Fight” i “Clap Your Hand” gurnut je na početak albuma dok su delikatnija i smjelija glazbena rješenja strateški gurnuta na rep ovog šarenog djelca za brzi zaborav.
Sada već 35-godišnja Sia Furler je mnogo uvjerljivija kad pjeva mazno ispod glasa kao što je to činila sa Zero 7, nego kad napinje glasnice i afektira pokušavajući se učiniti ljućom i mlađom nego što stvarno jest. Djelomično preporučljivo.
