Tom Petty & the Heartbreakers
Hypnotic Eye
(Reprise/Warner/Dancing Bear, 2014.)
Bio sam blago šokiran nakon što sam nekoliko puta preslušao posljednji album starog Toma Pettyja koji se zove “Hypnotic Eye”. Ne toliko solidnom kvalitetom pjesama koje se na njemu nalaze – bilo bi, na kraju krajeva, prilično glupo očekivati išta manje od čovjeka koji je u svojoj karijeri napisao neke od najboljih američkih pjesama u posljednjih četrdesetak godina – koliko Pettyjevom sposobnošću da danas s lakoćom zvuči ovako smisleno, konkretno, pametno i nepretenciozno i … jedinstveno, nažalost.
Da, nažalost, jer klasičnost njegova zvuka i pravljenja pjesama, recimo to tako, još je uvijek ideal kojemu, čini se, s polovičnim uspjehom teže bendovi tipa The Gaslight Anthem. Uglavnom, nakon albuma “Mojo” 2010. ovo je prvi album koji je Petty ponovno snimio s Heartbrekersima i u sviračkom smislu, da se poslužimo otrcanom glazbenokritičarskom sintagmom, dobrim dijelom predstavlja povratak korijenima. Naime, svirka na ovome albumu najsličnija je onoj koju su Petty i bend prakticirali na prva dva albuma – istoimenom debiju i 1976. godine i ploči “You’re Gonna Get it” dvije godine kasnije.
Tematski, Petty se bavi sličnim stvarima kojima se, primjerice, prije dvije godine na albumu “Wrecking Ball” bavio i Bruce Springsteen. Drugim riječima, pjesme je nastanio otpadnicima od dominantnih, srednjestrujaških vrijednosti suvremene Amerike, tipovima koji su nekad u životu odigrali na krive karte, a poznato je da je lakše i jednostavnije bilo bivati gubitnikom prije četrdeset godina nego što je to slučaj danas…
Inteligentna nostalgija lišena patetike i rezolutna, nepretenciozna rock svirka, pa to se toliko puta pokazalo dobitnom kombinacijom, i zato se nemojte iznenaditi ako na nekoj od ovih neizbježnih top-lista koje se pojavljuju koncem godine, u sredini tablice, ugledate i novi Pettyjev album.
