Na The Crane Wife iz 2006. su uspjeli pomiriti japansku priču o ranjenom ždralu, opsadu Lenjingrada u 2. svjetskom ratu i stihove o paravojnoj protestantskoj skupini u Sjevernoj Irskoj 70-ih godina, The Hazards Of Love plesao je pak na varljivoj žici prog-rocka, praskali su hard rock rifovi i poigravalo se s živcima publike naučene na jasno odvojene trominutne pjesme. Od ambicioznog, ali čistoj (i laganoj) melodiji odanog benda Decemberists su izrastali u čudovište, što nužno nema negativnu konotaciju, ali je novi album očekivan s podjednakim uzbuđenjem i strepnjom.
Conora Obersta, čovjeka kojeg s opravdanjem prozivaju Dylanom digitalne generacije, nije lako prokljuviti posljednjih godina u lirskom smislu. Točnije, od albuma Cassadaga, lakše tumačeći stihovi o ljudskim osjećajima i stvarnom svijetu, zamijenjeni su transcendentalnim i mističnim, neki kritičari su u njima iščitali i moguć utjecaj scijentologije na Obersta. I s te strane Bright Eyes ne uzbuđuju previše, no veseli da i dalje istražuju i pomiču granice, poslije par albuma (računajući i solo izlete Obersta) nešto ordinarnije americane.
Četrnaestogodišnji vibrafonist, marimbist, udaraljkaš i pijanist Šimun Matišić je 1. ožujka 2011. u dvorani Hrvatskog društva skladatelja promovirao svoj prvi CD “Jazz Nocturno”. Tom prigodom zasvirao je u triju sa svojim ocem, gitaristom Matom Matišićem te kontrabasistom Nenadom Jurom Vrandečićem, s kojima je i snimio album. Šimun Matišić je počeo učiti svirati udaraljke i nastupati prije nego je krenuo u osnovnu školu, a danas pohađa dvije glazbene škole i Ljetnu jazz školu Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu koja se održavala pod vodstvom Boška Petrovića.
Ima već 17 godina kako su Duran Duran uspjeli snimiti “Ordinary World”, posljednji veći i pristojni hit. Otad su s prekidima životarili, ulazili u studio i izdavali albume za koje nikog nije bilo briga. Kasna karijera im ionako nije ovisila o novim pjesmama , nego o mini-ciklusima nostalgije za osamdesetima. Iskreno, poslije toliko vremena i toliko bedastih pokušaja da se vrate na mapu važnih figura u modernoj glazbi, od albuma obrada do angažiranja Justina Timberlakea i Timbalanda da im osvježe krv, više nitko nije očekivao da će ikad više skrpati pristojnih deset pjesama.
The Beatles ili The Stones? Ako odgovor na ovo pitanje glasi The Kinks, sva je zgoda da pred vama stoji rock and roll snob koji smatra da o mitskim šezdesetim zna više od ostalih smrtnika čije dvojbe ne zadiru dublje…
Težak je teret snimiti remek djelo na samom početku karijere i onda sa svakim novim album živjeti u sjeni početne kreativne eksplozije. Maxinquaye je jednostavno previsoka ljestvica za stizanje i iz današnje perspektive, što dalje i brže micanje od tog…
Na prvi pogled, poslije opsežne kompilacije prije 13 godina s dobro pokrivenim važnim momentima karijere, još jedna Best Of selekcija sa samo 12 pjesama i jednom ekskluzivom (neobjavljenom “Black Rain” zeppelinovskoj po stilu i prosječnoj po kvaliteti), doima se zaista…
