“Gagarine” je prvi dugometražni film koji su u svojim karijerama potpisali Fanny Liatard i Jeremy Trouilh, francuska redateljica i francuski redatelj. U stvari, riječ je o “produžetku” istoimenog kratkometražnog filma redateljskog dvojca iz 2015. godine i snimljen je u naselju…
Secretariat
Kad je u pitanju sportski film s potpisom Disneya ne može se pogriješiti: u fokusu je gotovo uvijek istinita priča u kojoj nikad nećete čuti niti jednu psovku, puna emocija s moralnom porukom da je moguće postići svaki cilj ako se u njega čvrsto vjeruje. Tako smo u impresivnom “Remember The Titans” s Denzlom Washingtonom naučili kako je i na rasno opterećenom jugu početkom sedamdesetih godina bilo moguće da se ujedine bijeli i crni ragbijaši i ostvare sjajne rezultate, baš kao što je u Disneyevom “Glory Road” prikazana hrabrost trenera Dona Haskinsa koji se prvi usudio početi s košarkaškom sveučilišnom petorkom sačinjenom isključivo od crnaca u vrijeme kad je opće mišljenje bilo da crnci mogu skakati, ali ne i organizirano igrati. U svježijem “Invincible” s Markom Wahlbergom, radnički sin, konobar s 30 godina nakon neobične audicije ostvaruje dječački san i postaje članom profesionalne ragbi ekipe u rodnoj Philadelphiji.
U Disneyevim filmovima ostvaruju se snovi i trijumfira ljudski duh. Navlas isto se događa u “Secretariatu”, film o istoimenom konju kojem su kasnije podizani spomenici, štampane marke s njegovim likom i koji je po ESPN-u 35. sportaš svih vremena SAD-a, jedini na listi koji nije čovjek! No u linearnoj, zanatski režiranoj priči s uzbudljivom kamerom koja nas vodi u srce konjskih utrka, Secretariat je ipak sporedni lik, u fokusu je jedna žena, domaćica i majka koja nakon što joj otac oboli, preuzima uzde uzgajališta trkaćih konja u svoje ruke. Odlučna, uporna i pronicljiva, uspjela je od ždrebeta slučajno dobivenog bacanjem kovanice s vlasnikom drugog uzgajališta, napraviti šampiona koji je 1973. po prvi put nakon 25 godina osvojio trostruku krunu, to jest tri najveće američke konjske utrke koje se održavaju u tri države s razmakom od pet tjedana.
Pratimo je kako balansira između obiteljskog života, djece i zaposlenog muža te rodbine koja bi najradije da bude stečajni upravitelj uzgajališta i da na kraju sve proda. Njena čvrstina u uvođenju reda na uzgajalištu, ambicioznost da zaposli slavnog trenera konja, hrabrost da stavi sve što ima na kocku zbog jednog konja, čini ovu Disneyevu priču epskom. Scenski i koreografski raskošan, s predvidljivim, ali podatnim scenarijem, “Secretariat” duguje kvalitetu više izvrsnoj glumačkoj postavi. Diana Lane je autoritarno odigrala ulogu vlasnice Secretariata, John Malkovich je standardno maestralan u ulozi trenera, a i niz sporednih likova je znalački odabrano. Sve u svemu, „Secretariat“ puni srce i dušu, riječ je o još jednom Disneyevom filmskom iznadprosječnom slavljenju snage ljudskog duha.
Iako nije unisono hvaljen kao izvrsni film slične tematike “Seabiscuit” koji je prije sedam godina dobio sedam nominacija za Oscara, dio američke kritike ga je favorizirao jer se kao film o trkaćim konjima više bavi samim uzbuđenjima na stazi.