U pop terminologiji postoji kritičarski izraz easy listening koji, naravno, označava glazbu s ciljem emotivnog opuštanja, ili prepuštanja ugodi – najčešće nenametljivim aranžmanima, umirujućim vokalima i jednako neinvazivnom produkcijom.
Dvije biografije: Kim Gordon i Sandy Denny
U stalnom dotoku rock biografija i studija gotovo istovremeno pojavile su se dvije koje se već na prvi pogled izdvajaju kao izuzetno zanimljive.
David Bowie – Nothing Has Changed
Za Bowieja (i njegovu diskografsku kuću) opet je vrijeme svođenja računa: premda je njegova duga, bogata i razgranata karijera nebrojeno puta dosad doživjela “sažimanje”, odnosno manje ili više uspjele pokušaje izvlačenja njezinih najbitnijih dijelova, danas je pred nama nova kompilacija (da se poslužimo otrcanom frazom) “najvećeg kameleona rocka.”
Jackson Browne – Standing In The Breach
Browne je 9. listopada 2014 napunio 66 godina, no umjesto povlačenja u zasluženu mirovinu rođendan je odlučio proslaviti radno – novim studijskim albumom Standing In The Breach. Prvim u šest godina koliko je prošlo od prethodnika Time the Conqueror.
John Grant with BBC Philharmonic Orchestra – Live In Concert
Kombinacija pop ili rock postave i velikog orkestra višekratno je iskušana na pozornicama diljem svijeta i ona nije osobita novost. Još od konca šezdesetih (i ranih sedamdesetih), odnosno od progresivnih ili hard rock pojava kao što su Deep Purple, Moody Blues i Procol Harum, pa do suvremenijih izvođača poput Metallice, rock glazba je iskušavala načine da djela izvorno pisana za mali sastav ugradi u opsežnije klasičarske forme.
Damien Rice – My Favourite Faded Fantasy
Kad je početkom 2002. debitirao odličnim albumom O, suvremeni kantautorski izraz u Damienu Riceu dobio je jednog od emotivno najbrutalnijeg i vjerojatno najiskrenijeg glazbenika.
Counting Crows – Somewhere Under Wonderland
U vrijeme prva dva albuma Counting Crows su zvučali poput osuvremenjene fuzije ranog Vana Morrisona, The Banda, R.E.M.-a, Rolling Stonesa i grupe Pearl Jam.
Pink Floyd – The Endless River
O londonskom kvartetu koji je krajem šezdesetih prekrojio sliku popularne kulture najslikovitije govori događaj otprije nekoliko godina. Naime 2010. u sudskom okršaju s vlastitom diskografskom kućom EMI, članovi Pink Floyda uspjeli su ishoditi zabranu digitalne prodaje svoje glazbe u formi pojedinačnih pjesama. Razlog?
Thom Yorke – Tomorrow’s Modern Boxes
Premda je ime Thoma Yorkea sinonim za Radiohead, vlastito je ime stavio na samo jedan album, Eraser iz 2006., koji je dočekan jednoglasnom podrškom kritike i publike.
Melanie De Biasio – No Deal
Kad su je u intervjuu za jednu nizozemsku radio postaju upitali za utjecaje, Melanie De Biasio rekla je kako je njena glazba nadahnuta raznolikim izvođačima s područja jazza, soula i rocka. Svi su mahom iz šezdesetih i sedamdesetih: Nina Simone, Curtis Mayfield, Jimi Hendrix i Yusef Lateef samo su neka od njih.