Rođena u Dublinu, Imelda May neobičan je fenomen – pjevačica rockabillyja s jazz afinitetima, ali i svim drugim opcijama koje se otvaraju ovisno o potrebi. No, sudeći po sadržaju ovogodišnjeg albuma Life. Love. Flesh. Blood. čini se da je vrijeme fascinacije Geneom Vincentom definitivno prošlo.
Mark Knopfler – Down The Road Wherever
Ideju za pjesmu “Sultans of Swing” Knopfler je navodno dobio jedne kišne večeri, davnih sedamdesetih vjerojatno, u nekom baru u Ipswichu. Ondje je, prema njegovom sjećanju, nastupao neki posebno loš, anonimni sastav koji se na kraju koncerta odjavio riječima: “Mi…
David Byrne – Razum i osjećaji
Na predstojećem, trinaestom INmusic festivalu uz druga zanimljiva imena (provjerenih aduta od Queens of The Stone Age do briljantnog tuareškog gitarista Bombina) predstavit će se i David Byrne. Sudeći prema njegovoj dosadašnjoj radnoj strategiji, to zasigurno neće biti uobičajena revija bolje nostalgične prošlosti na kakve su nas naviknuli glazbenici njegove generacije.
David Bowie – A New Career In A New Town (1977-1982)
U beskrajnome nizu posthumnih reizdavačkih poduhvata, slaganja i preslagivanja Bowiejeve ostavštine, na red su – nakon razdoblja glam-rocka i izleta u američki ‘plastični’ soul – stigle “berlinska“ i “post-berlinska“ faza, obuhvaćene raskošnim box-setom A New Career In A New Town (1977-1982).
Howe Gelb – Future Standards
Gelb neumorno radi i objavljuje albume desetljećima, još od 1980-ih, bez obzira je li riječ o bendu Giant Sand, koji je i osnovao – pa nedavno i raspustio – ili o solo projektima. Novi album, Future Standards, posve je drugačiji od svega što je dosad napravio, prije svega zato jer ga definira kasnonoćni ugođaj nalik onome što je obilježavalo i jazz standarde iz sredine prošlog stoljeća.
Rhiannon Giddens – Freedom Highway
Teško da je netko pozvaniji od reinterpretiranja korijenske arhive od Rhiannon Giddens – pjevačice i violinistice koja se savršeno snalazi na bendžu i piše evokativne skladbe podjednako ukorijenjene u povijesti i sadašnjosti.
Laura Marling – Semper Femina
S glazbom koja je istovremeno introspektivna, rafinirana i “promišljajuća”, Laura Marling je u posljednjih desetak godina pomogla definirati žensko kantautorsko pismo. Počelo je u veljači 2008., s debijem Alas I Cannot Swim, hiperemocionalnim djelcem lišenim patetike koje je nominirano za prestižnu Mercury Music Prize, a dočekano s dužnom pažnjom kritike i neo-folk publike, željne modernih nasljednica Leonarda Cohena, Joni Mitchell i drugih začetnica i začetnica ispovjedne autorske akustike.
David Bowie – Who Can I Be Now? (1974-1976)
Neposredno prije smrti Bowie je, uz ostalo, radio i na pripremi reizdanja nekih ključnih radova iz najkreativnijeg razdoblja svoje prošlosti. A jedna – i to važna – faza na njegovu razvojnom putu bila je soul etapa, obilježena albumima iz sredine 70-ih, Young Americans i (u nešto manjoj mjeri) onim idućim, Station To Station.
The Chris Robinson Brotherhood – Anyway You Love, We Know How You Feel
Premda će ga mainstream publika uvijek pamtiti prije svega kao vođu Black Crowesa, karijera Chrisa Robinsona kasnijih se godina ispreplela na više kolosijeka. Osim u sklopu matične grupe, vodio je i projekt New Earth Mud, te noviji The Chris Robinson Brotherhood.
Shawn Colvin/Steve Earle – Colvin & Earle
“Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije.