U ideju pop glazbe kao konceptualne umjetnosti tijekom proteklih desetljeća povjerovali su mnogi njezini protagonisti, od Pink Floyda i Davida Bowieja (tipičan primjer: “The Rise And Fall Of Ziggy Stardust…”), preko čitavog niza ‘progresivnih’ izvođača (Yes, Genesis), do novijih primjera poput grupe Decemberists i Petea Yornea.
Band Of Horses – Mirage Rock
Kada je prije šest godina objavljen njihov prvijenac Everything All The Time, malo je tko mogao predvidjeti da će Band Of Horses u ovolikoj mjeri prerasti okvire underground atrakcije kakvom su ih smatrali na početku. Kao i njegovi žanrovski kolege iz benda Fleet Foxes, frontmen Ben Bridwell i društvo skrasili su se u okrilju legendarne etikete Sub Pop Records i snimili još jedan odličan album, Cease To Begin, prije negoli se za njih zainteresirala diskografska kuća Sony.
Esperanza Spalding – Radio Music Society
Pretprošle godine, u vrijeme albuma Chamber Music Society, pjevačica i kontrabasistkinja Esperanza Spalding bila je dočekana kao “sljedeća velika stvar u jazzu”, novo ime koje će jazz približiti nadolazećoj generaciji pop konzumenata. Svirala je za predsjednika Obamu, Oprah ju je uvrstila na popis deset najvećih “mladih žena u usponu”, a lani je priredila malu senzaciju preotevši Grammy za najveću nadu ozloglašenom Justinu Bieberu.
The Doors – L.A.Woman
The Doors su albumom L.A.Woman označili kraj (vlastite) utakmice, a da su toga jedva bili svjesni; na simboličkoj razini Morrisonova smrt bila je još jedna potvrda odumirućih ideala šezdesetih – desetljeća u kojima se, uz ostalo, blues afirmirao kao ravnopravna kockica u ondašnjem šarenom žanrovskom kolažu.
Pink Floyd – The Wall, Experience Edition
Ako su sve do The Dark Side Of The Moon radili kao kolektiv, The Wall je po prvi puta u karijeri Floyda obilježio prekretnicu: već je na potcijenjenom albumu Animals Roger Waters preuzeo kormilo benda, no The Wall je bio gotovo u potpunosti njegovo dijete. Rezultat?
Little Willies – For The Good Times
Postoje “glavni poslovi” i postoje hobiji. Hiperaktivna Norah Jones od ostalih se kolega glazbenika razlikuje po tome što je svoje brojne hobije – one izvan strogih okvira samostalne karijere – sposobna pretočiti u sasvim ozbiljnu stvar.
Bruce Springsteen
Jedan od razloga kontinuirane Springsteenove privlačnosti leži u njegovu instinktivnom izmicanju svakom pokušaju pospremanja u neku od žanrovskih i političkih ladica. Kada su ga na početku karijere nazivali ‘novim Dylanom’, polje djelovanja proširio je vokabularom soula. Taman kad bi dohvatio i učvrstio status velikog rock mesije, povukao bi se u osamu i snimio intimistički akustičarski album progovorivši o vlastitim unutarnjim dvojbama.
Michael Kiwanuka
Za sva “gunđala” čije se pritužbe na suvremenu glazbu svode na tvrdnje kako je ona izgubila svoj organski okus, Michael Kiwanuka zvuči kao melem na otvorenu ranu. Kada je koncem prošle godine BBC objavio popis debitanata s najvećim izgledima za prestižno priznanje ‘the sound of 2012’, nagradu je (u konkurenciji imena poput Azaelia Banks i Franka Oceana, a po odluci 180 glazbenih kritičara, radijskih urednika i ostalih opinionmakera) odnio povučeni, tamnoputi kantautor koji izgleda i zvuči kao da je u pitanju izbor za “sound of 1972.”
Sharon Jones & The Dap Kings – Soul Time!
The Dap Kings su oformljeni 1996. u njujorškom Brooklynu pod vodstvom pjevačice Sharon Jones u misiji rekreiranja klasične soul glazbe i starinskog funka po uzoru na ključne izvođače toga žanra iz razdoblja iz šezdesetih i prve polovine sedamdesetih: Jamesa Browna, Otisa Reddinga, Ikea & Tine Turner i drugih.
Život u prošlosti…ili kako je glazba zapela u evolucijskom glibu
Umjesto da se nastavi kretati prema naprijed, glazba je u dvijetisućitima počela ovisiti o vlastitoj prošlosti koja joj je preostala kao jedino pogonsko gorivo. Rock je zaboravio na svoju budućnost