Krajem 1960-ih Dylan je doživio prve ozbiljne udarce utjecajnih rock kritičara. Najcitiraniji je Greil Marcus, koji je u lipnju 1970., recenzirajući dvostruki album Self Portrait u Rolling Stoneu, tekst započeo sljedećim riječima: “Kakvo je sad ovo sranje?”.
Grunge nekad i sad: Pearl Jam, Nirvana i neugašeni Teen spirit
“Teen spirit se vraća, grunge je opet u modi (a to uopće nije loša stvar!)” Naslov je to ovogodišnjeg kratkog eseja objavljenog na portalu Today.com, u kojemu Gina Vivinetto, novinarka koja je veći dio devedesetih provela pjevajući u rock bendovima…
The Civil Wars – The Civil Wars
Zametak dua The Civil Wars – koji čine pjevačica Joy Williams i gitarist i pjevač John Paul White – nastao je 2008. u poticajnom kreativnom okruženju Nashvillea, grada koji je odavno prestao biti ekskluzivitetom za konzervativnu country and western elitu. Prvijenac Barton Hollow (iz početka 2011.) ne samo da je postigao zapažene naklade, nego je i skoro beziznimno osvojio kritičare i struku općenito.
Devendra Banhart – Mala
Jedanaest je godina prošlo od prvijenca The Charles C. Leary kojim se Devendra Banhart etablirao kao najneobična svježa pojava na globalnoj sceni. Sedam studijskih projekata kasnije, njegov je ugled – nakon kreativnih vrhunaca obilježenih ostvarenjima Nino Rojo, Cripple Crow i Smokey Rolls Down Thunder Canyon – ponešto ‘stanjen’: naime, Banhart se pomalo utopio u moru novopridošlih imena koja na sličan način istražuju podžanr koji je upravo on pomogao oblikovati – freak folk.
Bowie: Veliki povratak glazbenog kameleona
Baš kao što je to bila 1973., tako je i godina 2013. – godina Davida Bowieja. Zvuči pomalo nevjerojatno, ali tako je. Jer, ne samo da se nakon desetljeća lažne mirovine vratio na scenu, nego je nostalgičnom baladom o Berlinu, “Where Are We Now”, svoje (kreativnije) mladosti još jednom podsjetio na dane ključnih albuma karijere.
Ben Harper – By My Side
Otkad je sredinom devedesetih stupio na globalnu rock scenu, kalifornijski kantautor Ben Harper sažimao je tri mentaliteta: suvremeni (alt-rockerski, odnosno jam-bendovski) i onaj ‘klasičan’, formiran na kolektivnom opusu njegovih ključnih utjecaja.
Van Morrison – Born To Sing: No Plan B
U neka davna vremena Morrison je bio najemotivniji bijeli pjevač na sceni, i jedan od najsuptilnijih autora na razmeđi soula, folka, bluesa, countryja i rocka. No vrijeme vokalnih bravura i kreativnih inovacija odavno je prošlo; Van ‘The Man’ danas zvuči tvrdo i tvrdoglavo, mrzovoljno, profinjeno i autorski rutinirano. Ukratko – svakako.
Tori Amos – Gold Dust
U ideju pop glazbe kao konceptualne umjetnosti tijekom proteklih desetljeća povjerovali su mnogi njezini protagonisti, od Pink Floyda i Davida Bowieja (tipičan primjer: “The Rise And Fall Of Ziggy Stardust…”), preko čitavog niza ‘progresivnih’ izvođača (Yes, Genesis), do novijih primjera poput grupe Decemberists i Petea Yornea.
Band Of Horses – Mirage Rock
Kada je prije šest godina objavljen njihov prvijenac Everything All The Time, malo je tko mogao predvidjeti da će Band Of Horses u ovolikoj mjeri prerasti okvire underground atrakcije kakvom su ih smatrali na početku. Kao i njegovi žanrovski kolege iz benda Fleet Foxes, frontmen Ben Bridwell i društvo skrasili su se u okrilju legendarne etikete Sub Pop Records i snimili još jedan odličan album, Cease To Begin, prije negoli se za njih zainteresirala diskografska kuća Sony.
Esperanza Spalding – Radio Music Society
Pretprošle godine, u vrijeme albuma Chamber Music Society, pjevačica i kontrabasistkinja Esperanza Spalding bila je dočekana kao “sljedeća velika stvar u jazzu”, novo ime koje će jazz približiti nadolazećoj generaciji pop konzumenata. Svirala je za predsjednika Obamu, Oprah ju je uvrstila na popis deset najvećih “mladih žena u usponu”, a lani je priredila malu senzaciju preotevši Grammy za najveću nadu ozloglašenom Justinu Bieberu.