Zanemarimo li ekscese iz njenog svakodnevnog života, ostaje nesretna djevojka fantastičnog vokala, jednog od najsugestivnijih u svojoj generaciji. No promatraju li se stvari u njihovoj cjelini, istina je (kao što je napisao jedan njujorški novinar i producent) sljedeća: “svatko tko svoj album započne s pjesmom “Rehab”, a završi s “Addicted”, svijetu itekako ima što za ispričati.”
Tom Waits – Bad As Me
Malo je neobično da porciju bluesa za 21. stoljeće mora pripremiti i isporučiti 62-godišnji veteran, no slušajući Bad As Me, stječe se upravo takav dojam: od uvodne “Chicago” do “New Year’s Eve” Tom Waits zvuči poput čovjeka koji je odlučio promijeniti ustaljena pravila žanra, ostajući vjeran svojim korijenima. Pritom mu je pomogla ekipa uobičajeno vrhunskih suradnika jednako liberalnih uvjerenja.
Wilco – The Whole Love
Jeff Tweedy bi trebao biti sretan čovjek, ali nije. Wilco su ono što na engleskome lijepo zvuči, “critic’s darlings”, formacija koja je tijekom godina okupila impozantnu – iako ne pretjerano masovnu – vojsku obožavatelja; albumske naklade im i u teškim…
Skandinavski rock: Vikinzi dolaze!
Stara teza kako nadareni Švedi vole do krajnosti zaigrati na odabranu stilsku kartu – radilo se o perolakom popu ili doom metalu – potvrđuje se već i površnim pregledom njihovih imena s međunarodnom reputacijom.
U anglocentričnom svijetu suvremene pop glazbe nema mjesta ne-britanskim/ američkim uljezima – tako barem, s obaveznom dozom gorčine, tvrde zagriženi world-music fanatici čiji omiljeni bendovi nikako da probiju opne lokalnih scena i postanu veliki ondje gdje “se računa”: u Londonu ili New Yorku.
Ry Cooder
Vremena su teška – a teška vremena, kako kaže Ry Cooder, „zahtijevaju potpuno novu vrstu protestne pjesme”. Doduše, na albumu Pull Up Some Dust And Sit Down ima protestnih pjesama koliko hoćete, no one su uglavnom smještene u kontekst glazbe kakvu je legendarni gitarist, pjevač, autor i svojevrsni muzikolog, bolje i maštovitije istraživao tijekom prve polovine sedamdesetih.
Fleet Foxes – Helplessness Blues
Povezani zajedničkim sklonostima Neilu Young, Bobu Dylanu i folku šezdesetih, Robin Pecknold i Skyler Skjelset prije pet godina oformili su sastav Fleet Foxes i potom potpisali ugovor s prestižnom indie-rock distribucijskom kućom Sub Pop. Tada vjerojatno nisu ni sanjali da će rezultati njihova retro-poduhvata dosezati zlatne ili platinaste naklade (iako prvenstveno na Starom kontinentu, gdje izdaju pod kapom etikete Bella Union).
Prvijenac Fleet Foxes ne samo da se odlično prodao, već je završio na vrhovima svih svjetskih kritičarskih lista najboljih albuma za 2008. godinu, i to potpuno zasluženo.
Prve reakcije na novi, dugoočekivani studijski album Helplessness Blues jednako su entuzijastične, što nije čudno. Kritika je uvijek voljela sofisticiranu, gotovo akademski promišljenu akustičnu glazbu čije su emocije sazdane na zlatnom dobu rocka s prijelaza iz šezdesetih na sedamdesete. Upitan za inspiraciju, Peckhold je naveo remek-djelo Vana Morrisona Astral Weeks (1968.) i neobično konceptualno djelo zaboravljenog britanskog ekscentrika Roya Harpera, Stormcock (1971.).
Očito se nije šalio, jer su pjesme na Helplessness Blues izgrađene s jednako izraženim smislom za perfekcionizam svake vrste. Glazba se navodno rađala pune dvije godine, pjesme su snimane pa brisane, materijal je nastajao na nekoliko lokacija, ali većinom u studijima na domaćem terenu u Seattleu uz producentsku asistenciju Phila Eka (Built To Spill, Band Of Horses).
U skladu s očekivanjima, iz svake note izbija studioznost autora iz nekog drugog svijeta; iza njihove prividno lagane akustike krije se strahovita ambicioznost, a delikatno složene vokalne harmonije i gotovo sakralni ugođaj još ih uvijek čine jedinstvenom pojavom na suvremenoj rock sceni.
Emmylou Harris – Hard Bargain
Kada je 1973. country-rock inovator Gram Parsons umro od heroinskog overdosea, njegova najprivrženija sljedbenica Emmylou Harris napisala je (uz malu pomoć Billa Danoffa) bolno predivnu odu njihovom prijateljstvu – “Boulder To Birmingham” – i uvrstila ju na svoj izvrstan prvijenac…
Ray Davies – See My Friends
The Beatles ili The Stones? Ako odgovor na ovo pitanje glasi The Kinks, sva je zgoda da pred vama stoji rock and roll snob koji smatra da o mitskim šezdesetim zna više od ostalih smrtnika čije dvojbe ne zadiru dublje…
James Blunt – Some Kind of Trouble
Glas usplahirane curice ne priliči bivšem časniku britanske vojske, ali to je jedna od malih životnih ironija: čovjek svojedobno ubačen u pakao Kosova bogatstvo je zgrnuo upravo na nježnim uspavankama poput “You’re Beautiful” – globalnog hita (s prvijenca Back To…