Glazba

Ima li ikakvog smisla the National predstavljati publici iz jugoslavenske regije? Bend neki od nas viđaju češće od rodbine. Njihov koncert u PAUK-u (2007.) jedan je od onih koji će se apsolutno svi posjetioci rado prisjetiti, štoviše, hvalit će se kako su pratili bend prije nego što je postao ovo što je danas.

Hvatajući se u koštac s djelima naslonjenima na nasljeđe jazza, folka, klasične glazbe, rocka ili neke varijante glazbenog oblika zamaskiranog pod kapom neodređenog termina “world music”, Kronos Quartet više od četiri desetljeća izgrađuje vlastitu umjetničku viziju – lišenu pritiska artificijelno stvorenih žanrova.

U jednoj sam kritici već napomenuo kako Ivan Grobenski ima više lica; nešto konkretnije, usporedio sam ga s Janusom. U međuvremenu je nanizao još nekoliko raznorodnih izdanja, a u posljednjih nekoliko godina je Moskau postao nešto razvikanije ime. Vjerojatno je u pitanju nekoliko faktora: sve kvalitetniji i kompletniji albumi, sve uigranije i teatralnije svirke, osnivanje alternativne glazbene nagrade Porni, a svakako treba napomenuti da se karnevalu pridružila itekako afirmirana te renomirana glazbenica, Sara Renar.

Dva konteksta. Prije desetak godina, mladi rock bend sa Long Islanda, The Republic of Wolves, namjerno ili ne, pustio je na internet demo snimku svog prvog EP-ja. Igrom pokvarenog telefona, ponovo: namjernom ili slučajnom, pjesme su na internetu završile pod imenom novog albuma tada već kultnog njujorškog rock benda – Brand New. Neko vrijeme čak i najodaniji fanovi bili su uvjereni da je riječ o novom materijalu njihovog omiljenog benda. Uostalom, sličnosti u stilu i tonu, ugođaju i strukturi bile su neosporne.

Krhkost, ranjivost i povratak osnovama – to su najčešće odrednice iz mnogobrojnih kritičarskih osvrta na novi, peti album kanadske kantautorice Leslie Feist (i prvi nakon gotovo šestogodišnje diskografske apstinencije, koliko je prošlo od zanimljivog ali zbunjujućeg izdanja Metals).

“And to tell the truth/Oh, this could be the last time/So here we go/Like a sales force into the night”, pjevao je James Murphy prije nešto više od deset godina na sad već kultnoj pjesmi art/disco/synthpunk sastavaLCD Soundsystema, “All My Friends”.

Rođena u Dublinu, Imelda May neobičan je fenomen – pjevačica rockabillyja s jazz afinitetima, ali i svim drugim opcijama koje se otvaraju ovisno o potrebi. No, sudeći po sadržaju ovogodišnjeg albuma Life. Love. Flesh. Blood. čini se da je vrijeme fascinacije Geneom Vincentom definitivno prošlo.

U posljednje vrijeme američki punk puni se eksplicitnim političkim sadržajem, a jedni od istaknutijih aktera tog novijeg i hvalevrijednog trenda su i Downtown Boys, pankerska (trenutno) trojka iz Provincea (Rhode Island), koji su 2015. debitirali albumom genijalnog naslova “Full Comunism”.