Bryan Ferry
Retrospective - Selected Recordings 1973-2023
(BMG, 2024)
Najelegantniji avangardni roker ili najavangardniji pop šminker? Teško je reći, ali jedno je sigurno: kad je Bryan Ferry u osvit 1970-ih osnovao Roxy Music, bila je to prva postmodernistička postava u povijesti rocka and rolla. S podjednako izraženom sklonošću glazbi Colea Portera i subverzivnim nepodopštinama Velvet Undergrounda, holivudskim filmskim klasicima i science fiction estetici, Roxy su revitalizirali scenu smjelim retrofuturističkim idejama koje su – kako će se pokazati – preživjele do danas, natkrilivši sve dolazeće epohe i trendovske mijene.
No Bryanova solo karijera koja je počela u fantastično plodnoj 1973. godini, kad su Roxy objavili dva remekdjela, For Your Pleasure i Stranded – nešto je posve drugo. Dok je na čelu matičnog sastava bio fokusiran isključivo na ambiciozni autorski materijal, Ferry je na nešto relaksiranijim samostalnim pločama (počevši s albumom These Foolish Things) inteligentno kombinirao originale s obradama i rekonstrukcijama, igrajući se s različitim utjecajima i stilovima.
I sve to, kao što je poznato, protegnulo se na više od pola stoljeća, pa je očito stiglo vrijeme da se pod taj razgranati solo opus podvuče crta, da se pola stoljeća nekako skrati, uobliči i “uredi”. Retrospective – Selected Recordings 1973-2023. najsveobuhvatniji je kompilacijski projekt u Ferryjevoj karijeri, a ujedno i najraskošniji i najskuplji (knjiga od 100 stranica je uključena), što je već izazvalo negodovanje među dugogodišnjim poštovateljima – posebno zbog činjenice da je dio materijala već raspoređen na prethodnim “best-of” izdanjima.
No ovo nije ordinarni greatest-hits pothvat nego pažljivo koncipiran box koji Ferryjevo stvaralaštvo zahvaća iz najšire moguće perspektive. Retrospective je tematski podijeljen na pet dijelova: (pod)naslovljen jednostavno The best of, prvi disk sadrži najpoznatije pjesme, od art-rock ‘čitanja’ Dylanove “A Hard Rain’s A-Gonna Fall” (britanski top 10 iz 1973) i još uspješnije “Let’s Stick Together” (1976) do pregršta sophisti-pop standarda promjenive kvalitete iz 1980-ih kao što su “Don’t Stop The Dance” i “Kiss and Tell”. Drugi CD, Compositions, zadire ispod površine razotkrivajući Ferryjevu autorsku imaginaciju (primjerice, odlične “Can’t Let Go” i “Love Me Madly Again”). Treći CD prikazuje vještinu interpretacija tuđih skladbi posuđenih iz riznice starog soula (Sam and Dave, Al Green), iz kataloga Loua Reeda i Tima Buckleya, nezaobilaznog Dylana i mnogih drugih. Četvrti, The Bryan Ferry Orchestra, ispunjen je donekle bizarnim preradama vlastitih pjesama u orkestriranom jazz stilu 1920-ih; detaljniji uvid u taj retro-izlet dostupan je na redovnim albumima The Jazz Age i Bitter Sweet. Posljednji, peti dio (Rare and Unreleased) bit će najzanimljiviji dugogodišnjim i dubinskim poznaveteljima Ferryjeva opusa, jer – u skladu s nazivom – sadrži niz manje znanih arhivskih dragulja, B strana i kurioziteta, poput remakea Roxy-klasika “Mother of Pearl”, s gošćom Ronnie Spector.
Tom neobičnom i obilnom kolažu dodano je nekoliko recentnijih snimaka kao što je “Star”, Bryanova prva autorska pjesma u deset godina, “post-technoidni” plod suradnje s Ameliom Barratt, te Trentom Reznorom i Atticusom Rossom iz Nine Inch Nailsa. “Star” “briše granice između umjetnosti, glazbe i poezije,” no brisanje, zamagljivanje ili rušenje međužanrovskih granica stara je Ferryjeva specijalnost i jedno od njegovih glavnih oružja.
Istina, tržištem kola mnoštvo Ferryjevih kompilacija, ali niti jedna ne pokazuje sva njegova lica tako detaljno, iscrpno i sistematično kao Retrospective. Pedeset godina, osamdeset jedna pjesma i jedan, vrlo unikatan talent.
